Kada sam se probudio, primetio sam da mi telefon nije na stolu gde sam ga ostavio. Ležao je na drugom kraju kauča, otključan, a na ekranu je bila otvorena prepiska sa mojim najboljim prijateljem. Pomislio sam da sam ga slučajno pomerio u snu, ali onda sam ugledao poruku koju nisam napisao: „Jedva čekam da se opet vidimo. Samo nemoj ništa govoriti mojoj ženi.“ Poslata je u dva sata posle ponoći. U tom trenutku iz kuhinje je izašla svastika Jelena, noseći šolju kafe. Kada je videla da držim telefon, osmeh joj je nestao. „Jelena, šta si radila s mojim telefonom?“ upitao sam. Spustila je šolju i odgovorila: „Morala sam. Drugačije me niko ne bi saslušao.“ Nisam mogao ni da naslutim šta je time želela da postigne.
Zgrabio sam telefon i otvorio celu prepisku. Tokom noći poslato je sedam poruka, sve napisane tako da izgleda kao da sam u tajnoj vezi. Moj prijatelj Nikola odgovorio je samo jednom: „O čemu pričaš? Jesi li normalan?“ Odmah sam ga pozvao. Potvrdio je da je poruke dobio oko dva ujutru, ali nije znao šta se dešava. Jelena je stajala pored vrata, bleda i uznemirena. „Zašto si mi ovo uradila?“ povikao sam. Počela je plakati i rekla da joj je potreban dokaz kako muškarci lažu. „Moj muž misli da sam luda kada kažem da me vara. Htela sam da pokažem sestri kako je lako sakriti nešto od žene.“ Gledao sam je zaprepašćeno. „Znači, zbog svoje svađe odlučila si da uništiš moj brak?“
Tada je priznala da je prethodnog dana razgovarala sa mojom suprugom Milicom. Zamolila ju je da napusti mene i zajedno s njom iznajmi stan, jer više ne želi da živi sa svojim mužem. Milica joj je odgovorila da ne može donositi tako ozbiljne odluke preko noći. „Rekla mi je da joj je njen brak važan“, izgovorila je Jelena. „A ja sam htela da joj pokažem da ni tebi ne treba verovati.“ Osetio sam kako mi se krv ledi. Shvatio sam da poruke nisu bile slučajna glupost. Planirala je da ih pokaže sestri i predstavi kao dokaz moje prevare. Upitao sam je da li je već nešto poslala Milici. Spustila je pogled. „Poslala sam joj fotografiju ekrana. Rekla sam da sam slučajno videla tvoju prepisku.“

Telefon mi je zazvonio upravo tada. Zvala je Milica. Javio sam se i odmah počeo objašnjavati, ali me je prekinula. „Nemoj ništa govoriti. Dolazim kući.“ Glas joj je bio toliko hladan da sam se uplašio. Kada je stigla, Jelena je potrčala prema njoj i pokušala je zagrliti. Milica ju je odgurnula. „Prvo ćeš meni objasniti zašto si noćas uzela mužev telefon.“ Jelena je počela da se pravda, ali je Milica izvadila svoj mobilni i pokazala poruku koju je dobila od Nikole. On joj je već napisao da sumnja da neko zloupotrebljava moj telefon. Zatim je Milica pogledala sestru i rekla: „Mislila si da ću zbog jedne fotografije odbaciti čoveka s kojim živim deset godina?“
Jelena je tada potpuno izgubila kontrolu. Počela je vikati kako smo svi protiv nje, kako je niko ne razume i kako će se jednog dana pokazati da je bila u pravu. Milica je pokušala da je smiri, ali ona je zgrabila torbu i krenula prema vratima. „Nikada više neću kročiti u ovu kuću!“ povikala je. Milica je odgovorila da može otići, ali da ne sme širiti laži o našem braku. Kada je izašla, supruga je sela na kauč i počela plakati. Seo sam pored nje. „Zar si stvarno poverovala da te varam?“ upitao sam. Odmahnula je glavom. „Nisam znala šta da mislim. Ali najviše me boli što je moja rođena sestra pokušala da nas posvađa.“
Narednog dana pozvao me je Jelenin muž Dejan. Rekao je da želi razgovarati sa mnom. Kada smo se našli, ispričao mi je da se njih dvoje mesecima svađaju zbog novca i međusobnog nepoverenja. Priznao je da je ranije skrivao neke dugove, zbog čega mu Jelena više nije verovala. Međutim, tvrdio je da je nikada nije prevario. „Ne znam više kako da joj pomognem“, rekao je. Objasnio sam mu šta je uradila s mojim telefonom. Bio je zapanjen. „Ona misli da su svi brakovi isti kao naš“, rekao je. Zamolio sam ga da njihove probleme rešavaju bez uvlačenja mene i Milice. Obećao je da će pokušati razgovarati sa suprugom i predložiti joj bračno savetovanje.
Prošlo je nekoliko nedelja pre nego što se Jelena ponovo javila. Pozvala je Milicu i zamolila da se vide. Ovoga puta došla je bez optužbi i dramatizovanja. Priznala je da je bila ljubomorna na naš odnos jer smo, uprkos svakodnevnim problemima, uspevali razgovarati i podržavati jedno drugo. „Mislila sam da ćeš me razumeti ako i ti posumnjaš u muža“, rekla je Milici. „Ali uradila sam nešto užasno.“ Zatim je pogledala mene i izvinila se. Nisam mogao odmah prihvatiti izvinjenje. Rekao sam joj da je zloupotrebila moje poverenje i da više nikada ne sme uzeti tuđi telefon. Klimnula je glavom i priznala da bi na našem mestu i sama teško oprostila.

Danas je prošlo skoro godinu dana od te noći. Jelena i Dejan su se razdvojili i pokušavaju mirno rešiti svoje probleme. Milica je ostala u kontaktu sa sestrom, ali njihov odnos više nije isti. Ja sam joj oprostio koliko sam mogao, mada joj nikada više nisam dozvolio da prespava u našem stanu. Jedne večeri Milica me je zagrlila i rekla: „Znaš, zamalo sam izgubila poverenje u tebe zbog nečega što nisi uradio.“ Odgovorio sam joj da je najvažnije što smo razgovarali pre nego što smo doneli zaključke. Svastika me nije iskoristila onako kako bi mnogi pomislili kada čuju naslov ove priče. Iskoristila je moj san, moj telefon i poverenje koje smo joj pružili da bi napravila lažnu prevaru. A najgore je bilo što je, pokušavajući dokazati da su svi muškarci isti, zamalo uništila jedini brak u porodici koji je još uvek dobro funkcionisao.






















