Te večeri sam skupila hrabrost i poslala poruku: „Dobro veče. Dobila sam vaš broj danas u marketu. Možemo li se vidjeti?“ Odgovor je stigao gotovo odmah. „Naravno, ali dođi u restoran Stari grad u osam. Čekaću te.“ Srce mi je lupalo kao ludo. Imala sam dvadeset godina, nikada nisam bila u ozbiljnoj vezi, a on je bio muškarac za kojim sam uzdisala mjesecima. Obukla sam svoju najljepšu haljinu, našminkala se i stigla deset minuta ranije. Međutim, kada sam ušla u restoran, za stolom pored prozora nije sjedio on. Čekala me žena od četrdesetak godina. Čim me ugledala, ustala je i rekla: „TI SI ONA DJEVOJKA IZ MARKETA? SJEDI, MORAMO RAZGOVARATI!“
Pomislila sam da sam pogriješila restoran, ali žena je izgovorila moje ime. „Zovem se Sanja. Ja sam supruga čovjeka kojem si poslala poruku.“ Osjetila sam kako mi lice gori. Nisam znala da je oženjen. Na njegovoj ruci nikada nisam primijetila burmu, a u market je uvijek dolazio sam. „NISAM ZNALA DA IMA ŽENU!“, izgovorila sam. Sanja je odmahnula glavom. „Vjerujem ti. Ali ono što je danas uradio nije prvi put.“ Pokazala mi je fotografiju svog muža i nekoliko poruka koje su mu ranije slale druge djevojke. Sve su počinjale slično: susret u prodavnici, komplimenti, poziv na večeru. A zatim bi im obećavao ozbiljnu vezu, iako je već petnaest godina bio u braku.
„Ali zašto ste vi došli umjesto njega?“, upitala sam. Sanja je duboko udahnula. „Zato što sam danas bila u tvojoj prodavnici. Stajala sam kod kase kada ti je prišao.“ Zanijemila sam. Rekla je da je vidjela kako mi nešto stavlja u ruku, ali nije znala šta. Kada je stigla kući, zatekla je supruga kako se sprema za izlazak. Tvrdio je da ide na poslovnu večeru. Međutim, telefon mu je ostao na kuhinjskom stolu, a na ekranu je zasvijetlila moja poruka. „Nisam željela da napravi budalu i od tebe“, rekla je. „Zato sam mu odgovorila i došla da ti kažem istinu.“ Počela sam plakati od stida i razočaranja.

Sanja me uhvatila za ruku. „NEMAŠ SE ZBOG ČEGA STIDJETI. ON JE TAJ KOJI LAŽE!“ Tada mi je ispričala da su imali dvoje djece i da je posljednjih godina nekoliko puta otkrila njegova dopisivanja s drugim ženama. Svaki put bi obećao da će prestati. „Ali nikada nije prestao“, rekla je. Pitala sam je zašto i dalje ostaje s njim. Odgovorila je da se plašila razvoda i da nije imala vlastita primanja. Prije nekoliko mjeseci počela je raditi u jednoj knjigovodstvenoj agenciji i sada prvi put razmišlja o odlasku. Dok smo razgovarale, zazvonio joj je telefon. Na ekranu se pojavilo ime njenog supruga. Pogledala me i rekla: „SAD ĆEŠ ČUTI KAKO SE PRAVDA!“
Uključila je zvučnik. „Sanja, gdje si?“, upitao je nervozno. „Na večeri“, odgovorila je. „S kim?“ „S djevojkom kojoj si danas ostavio broj u marketu.“ Nastala je duga tišina. Zatim je počeo vikati da ga pogrešno razumijemo i da je želio samo prijateljski razgovor. Sanja ga je mirno prekinula. „NEMOJ VIŠE VRIJEĐATI NAŠU INTELIGENCIJU!“ Kada je shvatio da sjedimo zajedno, promijenio je ton. Počeo je moliti da ne pravimo skandal i obećavao da će sve objasniti kod kuće. Sanja je odgovorila da se nema šta objašnjavati. Spustila je slušalicu i prvi put te večeri se nasmijala. „Znaš šta? Mislim da sam upravo donijela odluku koju odgađam godinama.“

Narednog jutra moj telefon nije prestajao zvoniti. On je slao poruke, izvinjavao se i tvrdio da je njegov brak odavno završen. Pisao je kako sam mu se svidjela na prvi pogled i da njegova žena pokušava uništiti našu moguću vezu. Nisam odgovarala. Na kraju sam mu poslala samo jednu poruku: „NISAM TI JA UNIŠTILA BRAK. SAM SI TO URADIO.“ Zatim sam blokirala broj. Istog dana pojavio se u marketu. Prišao je polici na kojoj sam slagala robu i pokušao započeti razgovor. Pozvala sam poslovođu i objasnila da me mušterija uznemirava. Zamolili su ga da napusti prodavnicu. Otišao je ljut, ali se više nije vraćao.
Nekoliko sedmica kasnije Sanja me pozvala na kafu. Rekla mi je da se odvojila od supruga i da je s djecom privremeno prešla kod sestre. Nije tvrdila da joj je lako, ali je prvi put poslije mnogo godina osjećala mir. „Znaš li šta je najčudnije?“, upitala me. „Mislila sam da ću biti ljubomorna kada te vidim, a zapravo sam ti zahvalna.“ Nisam znala šta da kažem. Objasnila je da joj je naš susret pomogao da konačno prizna sebi koliko dugo trpi poniženja. Počele smo se povremeno viđati, a ona mi je često davala savjete o poslu i životu. Nikada nisam očekivala da će mi žena muškarca u kojeg sam bila zaljubljena postati prijateljica.

Prošlo je godinu dana. Sanja je završila razvod i pronašla stan blizu škole svoje djece. Ja sam nastavila raditi u marketu, a zatim upisala dodatnu obuku za posao koji sam oduvijek željela. Više nisam idealizovala muškarce samo zato što su lijepi, stariji ili djeluju samouvjereno. Jednog dana ponovo sam srela njega na ulici. Prišao mi je i rekao: „DA SI MI ONDA DALA ŠANSU, SVE BI BILO DRUGAČIJE.“ Pogledala sam ga i odgovorila: „JESAM TI DALA ŠANSU DA BUDEŠ ISKREN. NISI JE ISKORISTIO.“ Produžila sam bez osvrtanja. A kada me neko danas pita šta se dogodilo s mojom prvom velikom zaljubljenošću, samo se nasmijem i kažem: „Pozvao me na večeru, a ja sam umjesto ljubavnika dobila prijateljicu.“






















