Oglasi - Advertisement

„AKO MI JOŠ JEDNOG DOVEDEŠ U KUĆU, OBOJE ĆETE LETJETI NAPOLJE!“ urlao je njen otac kroz otvoren prozor. Stajao sam pored svog upravo opranog automobila, namirisan kao parfimerija, s buketom cvijeća u jednoj ruci i bombonjerom u drugoj. Pogledao sam broj na kući da provjerim nisam li pogriješio adresu. Nisam. U tom trenutku začuo sam glas svoje djevojke: „TATA, PRESTANI! REKLA SAM TI DA DOLAZI!“ Osjetio sam kako mi koljena klecaju. Tri mjeseca izlazim s Anom, a ona mi je rekla da su njeni roditelji divni ljudi. Ako je ovo njihova dobrodošlica, pomislio sam, možda je pametnije da se vratim kući.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Baš kada sam krenuo prema automobilu, ulazna vrata su se otvorila. Izašla je Ana, crvena u licu. „Nemoj ni pomisliti da pobjegneš“, rekla je i uhvatila me za ruku. „Tvoj otac me upravo tjera iz kuće, a još nisam ni ušao!“ šapnuo sam. Ona se nasmijala, ali nekako nervozno. „Ma nije to zbog tebe. On je malo… temperamentan.“ Nisam stigao pitati šta znači malo temperamentan, jer se na vratima pojavio krupan muškarac u potkošulji. Pogledao me od glave do pete, zatim buket, pa bombonjeru. „A TI SI TAJ?“ upitao je. Pružio sam mu ruku. „Dobro veče, ja sam Damir.“ Nije prihvatio ruku. Samo se okrenuo i rekao: „Ulazi, kad si već došao.“

Za stolom je sjedila Anina majka, nasmijana žena koja me odmah ponudila sokom. Pomislio sam da će ona spasiti veče. Međutim, čim smo sjeli, njen muž je počeo ispitivanje. „Šta radiš? Koliko zarađuješ? Imaš li svoj stan? Je li auto tvoj ili na kredit?“ Odgovarao sam pristojno, dok je Ana ispod stola stiskala moju ruku. Onda je došlo pitanje koje nisam očekivao. „A koliko si ih imao prije moje kćerke?“ Zagrcnuo sam se sokom. Anina majka udarila je šakom o sto. „MILORADЕ, JESI LI TI NORMALAN?“ On je mirno nastavio jesti. „Šta? Samo pitam. Moram znati s kim mi kćerka izlazi!“

Večera je nekako prolazila dok Ana nije otišla u kuhinju po salatu. Njen otac se nagnuo prema meni i tiho rekao: „Slušaj, momak. Ana je već dovodila jednog finog, namirisanog, s cvijećem. Taj joj je obećavao brak, a onda je ostavio zbog druge. Neću opet gledati kako plače.“ Prvi put te večeri shvatio sam da iza njegovog ponašanja možda stoji nešto više od obične nepristojnosti. Rekao sam mu da nemam namjeru povrijediti njegovu kćerku. „Svi to kažu“, odgovorio je. Zatim me pogledao pravo u oči. „A sada mi objasni zašto te prošle subote moja komšinica vidjela s drugom djevojkom u restoranu.“

Ostao sam bez riječi. Prošle subote zaista sam bio u restoranu, ali sa svojom rođenom sestrom koju Ana još nije upoznala. „To je bila moja sestra“, objasnio sam. Milorad se glasno nasmijao. „NARAVNO! UVIJEK JE SESTRA!“ Izvadio sam telefon i pokazao mu našu porodičnu fotografiju. Pogledao je ekran, pa mene, pa ponovo fotografiju. U tom trenutku Ana se vratila i upitala šta gledamo. „Tvoj otac misli da te varam sa sestrom“, rekao sam. Ana je spustila zdjelu na sto i počela se smijati toliko da je morala sjesti. Čak se i njena majka nasmijala. Samo je Milorad ozbiljno rekao: „Dobro, ovaj put sam pogriješio.“

Pomislio sam da je najgore prošlo. Onda je zazvonilo zvono. Ana je otvorila vrata, a u kuću je ušao mladić s kesom u rukama. Čim ga je ugledala, osmijeh joj je nestao. „Šta ti radiš ovdje?“ upitala je. Milorad je ustao i raširio ruke. „EVO MOG ZETA!“ povikao je. Mladić se nasmijao i pružio mi ruku. Bio je to Anin bivši momak, onaj koji ju je ostavio zbog druge. Donio je neke stvari koje su joj ostale kod njega. Ali njen otac ga je pozvao da ostane na večeri! Ana je problijedjela. „TATA, JE LI MOGUĆE DA SI GA TI ZVAO?“ Milorad je slegnuo ramenima. „Htio sam da vidim kako će se ovaj novi ponašati.“

Tada sam ustao. Nisam vikao niti pravio scenu. Samo sam rekao: „Gospodine Milorade, došao sam ovdje jer volim vašu kćerku i želim upoznati njenu porodicu. Nisam došao na takmičenje s njenim bivšim momkom.“ Ana me uhvatila za ruku i rekla da idemo. Njena majka se okrenula prema mužu: „E, SAD SI STVARNO PRETJERAO!“ Bivši momak je pokušao nešto objasniti, ali ga niko nije slušao. Krenuli smo prema vratima, a onda je Milorad iznenada povikao: „ČEKAJTE!“ Okrenuo sam se, očekujući novu uvredu. Međutim, on je prišao, pružio mi ruku i rekao: „Dobro si se pokazao. Nisam očekivao da ćeš imati hrabrosti suprotstaviti mi se.“

Pogledao sam ga i odgovorio: „Poštovanje se ne dokazuje tako što nekoga ponižavate.“ Prvi put nije imao spreman odgovor. Ana i ja smo otišli na večeru u mali restoran, gdje smo se konačno mogli opustiti. Sutradan me nazvala njena majka i izvinila se zbog muževog ponašanja. Rekla je da se Milorad cijelu noć žalio kako sam tvrdoglav, ali je ipak priznao da sam pristojan momak. Sedmicu kasnije ponovo nas je pozvao na ručak. Ovaj put nije bilo ispitivanja ni bivših momaka. Kada sam ušao, pokazao je prema svom automobilu i rekao: „Čujem da voliš prati auta. Moj nisi valjda zaboravio?“ Nasmijao sam se i odgovorio: „Mogu vam ga oprati, ali prvo da dogovorimo cijenu!“ Milorad je prasnuo u smijeh. Danas smo Ana i ja zaručeni, a njen otac svima priča kako je odmah znao da sam pravi čovjek za njegovu kćerku. Samo ja znam da sam tog prvog dana ozbiljno razmišljao da pobjegnem prije nego što me iko vidi.