Životne borbe Tomane: Priča o otporu i gubitku
Tomana, umirovljenica iz Zagreba, doživjela je mnoge promjene u svom životu tokom godina, a njena priča je istovremeno inspirativna i tužna. Kao majka troje djece i nekadašnja knjigovođa, provela je svoj radni vijek pokušavajući osigurati bolju budućnost za svoju porodicu. Iako se trudila da izgradi život ispunjen ljubavlju i sigurnošću, njena stvarnost danas je daleko od onoga što je zamišljala u svojoj mladosti. U društvu koje često zanemaruje pojedince poput nje, Tomana postaje simbol borbe, izdržljivosti i nade.
Tijekom svog braka, Tomana je trpjela nasilje i emocionalno zlostavljanje, što je značajno utjecalo na njen život. “Moj brak nikada nije bio sretan, naprotiv – bio je pravi pakao za mene. Godinama sam trpjela nasilje, a tek 1998. sam odlučila da se razvedem”, prisjeća se Tomana u razgovoru za “Moje vreme”. Ova odluka nije bila jednostavna; mnogi se često pitaju zašto žrtve ne napuštaju nasilne partnere, a Tomana objašnjava: “Strah od nepoznatog i strah od osude društva su često jači od želje za slobodom.” Njena hrabrost da napusti toksičan odnos nije samo osobna pobjeda, već i inspiracija za mnoge žene koje se suočavaju sličnim izazovima.
Nakon razvoda, Tomana je sa svojom djecom prolazila kroz teške trenutke. Svi su bili podstanari, a pronalaženje posla bilo je gotovo nemoguće. Financijske brige su postale svakodnevica, a ona je morala pronaći načina da preživi i obezbijedi djetinjstvo svojoj djeci. Radila je razne poslove, često na granici svojih fizičkih i psihičkih sposobnosti, kako bi osigurala osnovne potrepštine. “Bilo je dana kada smo jedva imali za kruh, ali nikada nisam izgubila nadu”, s ponosom ističe Tomana. S vremenom, uz težak rad i malo sreće, uspjeli su prebroditi najteže dane, a Tomana je postala simbol otpornosti u očima svoje djece.
Unatoč svim nevoljama, Tomana je bila ponosna na svoju djecu koja su završila školu i uspjele pronaći svoj put. U trenucima kada su se njena djeca vjenčavala, činilo se da je konačno došlo vrijeme za mir i sreću. Ipak, život je često pun iznenađenja i teškoća, što nije mogla predvidjeti. “Moj stariji sin, koji je uvijek bio vezan za svoju obitelj, potpuno se odselio nakon što se oženio. Par godina kasnije, samo mi je poslao poruku: ‘Izbriši moj broj’. Bez ikakvog objašnjenja. Palo mi je od srca, ali sam si rekla – ako je to ono što njega čini sretnim, ja ću to poštovati”, iskrena je Tomana. Ova obiteljska drama samo je jedan od mnogih izazova s kojima se suočila tokom svog života, a njen odgovor na gubitak pokazuje jačinu njenog karaktera.
Nevolje su se nastavile i s mlađim sinom. Nakon razvoda, kupio je stan, ali je od nje tražio pomoć, na što je Tomana, unatoč skromnoj mirovini, pristala. “Imao sam samo sto eura za sebe, ali nikad nisam bio sretniji. Vjerujem u Boga i zahvalna sam što sam mogla pomoći svojoj djeci”, prisjeća se Tomana, iako su se u međuvremenu odnosi ponovo zakomplicirali. Njena posvećenost djeci je neupitna, ali cijena koju plaća za tu ljubav često je visoka. Nažalost, i taj odnos je prekinut nakon manje nesuglasice, te je mlađi sin zabranio njezin dolazak u svoj dom. Osim toga, ni njezina kći nije mogla podnijeti situaciju i odlučila je prekinuti kontakt s majkom, ostavljajući Tomanu u potpunoj izolaciji.
Unatoč boli koju nosi u srcu, Tomana ponosno izjavljuje: “Nikada im ne bih tražila ni jedan dinar, radije bih umrla od gladi nego da ih molim. Svaki dan se molim za njih, da im je bolje i lakše i da ih dragi Bog čuva.” Ova izjava oduzima dah i pokazuje snagu koju je Tomana izgradila kroz sve te teške trenutke. Njen ponos i dostojanstvo u trenucima gubitka pokazuje koliko su važne vrijednosti koje gaji unutar sebe. U svijetu gdje su materijalne stvari često postavljene iznad emocionalnih veza, Tomana je izabrala ljubav i poštovanje, čak i kada je suočena s teškim okolnostima.
Nakon nekog vremena, odlučila je svojoj kćeri poslati pismo u kojem se “zahvaljuje” na svemu i objašnjava kako nikada ništa nije tražila od njih, ali da njena srce boli. Pismo je završila s potresnom rečenicom: “Poslije moje smrti bit će lijes.” Ova izjava, iako bolna, zapravo je bila pokušaj da izrazi svoj osjećaj gubitka i tugovanja za obitelji koju je voljela bezuslovno. Kroz pismo, Tomana je pokušala prenijeti emocije koje su je mučile, nadajući se da će to doprijeti do srca njene djece.
Već sljedećeg dana, nakon što je pismo stiglo, Tomana je primila poruke od svoje djece. Iznenađujuće, majka im je postala važna iz interesa. Ovaj preokret u njihovim životima pokazuje koliko je ponekad teško razumjeti stvarnost i povezanost unutar obitelji. Život je pun iznenađenja i nepredvidivih događaja, a Tomana je kroz svoju bolnu priču pokazala nevjerojatan otpor. Njen put od gubitka do ponovnog uspostavljanja veze s djecom predstavlja svjetlo na kraju tunela, pokazujući da, iako su rane duboke, ljubav može pronaći način da prevlada čak i najteže prepreke.
