U savremenom društvu, u kojem se uspjeh mjeri lajkovima, priznanjima i tuđim mišljenjima, mnogi ljudi nesvjesno predaju odgovornost za vlastitu sreću u ruke drugih. Čekamo da nas neko prihvati, pohvali, zavoli ili potvrdi da bismo se osjećali vrijednima. Međutim, takav način razmišljanja nosi ozbiljnu opasnost — jer čim svoju sreću vežemo za spoljne faktore, postajemo taoci okolnosti koje ne možemo kontrolisati.
Sreća može biti dijeljena s drugima, ali nikada ne bi smjela zavisiti od njih. Upravo na toj ideji insistira poznati psiholog Mihail Labkovski, koji godinama upozorava da nezadovoljstvo najčešće ne dolazi iz realnih problema, već iz pogrešnih unutrašnjih obrazaca koje usvajamo tokom života.
Kako prestati živjeti kroz tuđa očekivanja i preuzeti odgovornost za vlastito emocionalno stanje.
Sreća kao izbor, a ne slučajnost
Jedna od ključnih poruka Labkovskog jeste da sreća nije puka sreća (ironijom sudbine), već svjestan izbor. Iako okolnosti igraju određenu ulogu, naš odnos prema njima je presudan.
Ljudi često vjeruju da će biti srećni kada:
- pronađu bolji posao
- zarade više novca
- uđu u vezu
- dobiju priznanje
- ispune tuđa očekivanja
Međutim, problem nastaje kada se sreća stalno odlaže za neku buduću tačku. Takav način razmišljanja nas drži u stanju hroničnog nezadovoljstva.
Biti zahvalan na onome što već imamo ne znači odustati od ambicija, već prestati sa stalnim kuknjavama koje iscrpljuju psihu. Ljudi koji svakodnevno fokusiraju pažnju isključivo na ono što im nedostaje, vremenom gube sposobnost da osjete zadovoljstvo — čak i kada objektivno imaju mnogo.
Mentalna stabilnost i oslobađanje od tuđeg mišljenja
Prema Labkovskom, osobe sa stabilnim mentalnim sklopom imaju jednu važnu osobinu:
ne grade svoje samopouzdanje na osnovu mišljenja drugih ljudi.
Takvi ljudi:
- znaju šta žele
- imaju jasne lične ciljeve
- ne traže stalnu potvrdu spolja
- ne prilagođavaju svoje ponašanje kako bi se svidjeli svima
Suprotno tome, oni koji su stalno opsjednuti time šta će ko reći često žive u stanju unutrašnje napetosti. Njihova vrijednost zavisi od reakcija okoline, što ih čini emocionalno nestabilnim.
Zašto je poređenje s drugima siguran put ka nesreći
Jedna od najštetnijih navika modernog čovjeka jeste stalno poređenje s drugima. Društvene mreže su taj problem dodatno produbile, jer nam svakodnevno serviraju tuđe uspjehe bez konteksta.
Labkovski naglašava da se ljudi koji se neprestano takmiče i upoređuju:
- zapravo duboko ne osjećaju sigurnost u sebe
- sumnjaju u vlastitu vrijednost
- stalno traže spoljašnje potvrde
Bez obzira koliko postignu, uvijek će vidjeti nekoga ko ima više.
Zbog toga:
- nema kraja nezadovoljstvu
- nema osjećaja postignuća
- nema unutrašnjeg mira
Uvijek će postojati ljudi koji su uspješniji, ljepši ili bogatiji — i oni koji su manje uspješni od vas. Zato je poređenje pogrešna mjera lične vrijednosti.
Individualnost kao prednost, a ne mana
Mnogi ljudi pate jer ne liče na druge. Žele tuđi izgled, tuđi život, tuđu energiju. Međutim, upravo ta potreba da budemo neko drugi vodi ka gubitku identiteta.
Labkovski savjetuje:
- ne mrzite sebe jer ste drugačiji
- ne pokušavajte da se uklopite po svaku cijenu
- volite svoju originalnost
Individualnost nije nedostatak, već najveća snaga. Ljudi koji prihvate sebe takve kakvi jesu:
- imaju stabilnije samopouzdanje
- lakše postavljaju granice
- rjeđe ulaze u toksične odnose
Rad protiv volje: Zašto vas posao može emocionalno uništiti
Jedan od najkontroverznijih, ali i najiskrenijih savjeta Labkovskog odnosi se na posao.
Ako vam se:
- danas ne ide na posao — nemojte ići
- sutra vam se opet ne ide — nemojte ići
- ni nakon toga nemate volju — vrijeme je za promjenu
Ovdje se ne radi o lijenosti, već o nedostatku unutrašnje motivacije. Kada osoba duže vrijeme radi nešto što joj ne donosi nikakvo zadovoljstvo, dolazi do:
emocionalnog sagorijevanja
gubitka samopoštovanja
anksioznosti i depresije
Problem je u tome što nas društvo uči da moramo raditi, ali nas rijetko uči da moramo čuvati sebe.
Postavljanje granica: Zašto trpljenje nije vrlina
Jedan od najvažnijih aspekata mentalnog zdravlja jeste sposobnost da se postave jasne granice.
Labkovski upozorava:
- nikada ne trpite loše ophođenje
- ne pravdajte tuđe uvrede
- ne umanjujte sopstvena osjećanja
Ako vam je neprijatno:
- recite to
- objasnite šta vam smeta
- povucite se ako je potrebno
Vi ste svoj najbolji advokat. Ako vi ne zaštitite sebe, niko drugi to neće učiniti umjesto vas.
Sreća počinje kada prestanete da je tražite spolja
Istinska sreća ne dolazi iz tuđih riječi, pohvala ili priznanja. Ona nastaje onog trenutka kada:
- prestanete da se upoređujete
- prihvatite svoju autentičnost
- radite ono što ima smisla za vas
- postavite jasne granice
- preuzmete odgovornost za svoje emocije
Sreća nije nagrada koju neko drugi treba da vam uruči.
Ona je unutrašnja odluka da živite u skladu sa sobom.
