Na stolici pored mladog komšije sjedio je njen muž! Snaha je nekoliko puta trepnula, uvjerena da joj se pričinjava. Muž joj je rekao da će tog popodneva ostati duže na poslu, a sada je sjedio u komšijinoj kući i držao telefon uperen prema svojoj majci. Svekrva je bila na koljenima, dok je mladi komšija stajao iznad nje i govorio: „Još malo, tetka Rado! Odlično vam ide!“ Snaha više nije mogla da izdrži. Obišla je kuću, otvorila vrata bez kucanja i povikala: „ŠTA VI OVDJE RADITE?! I OTKUD TI, MARKO, KAD SI NA POSLU?!“ Svi su se okrenuli, a svekrva je prasnula u smijeh.
„E, moja Jelena, znala sam da ćeš me jednom pratiti!“ rekla je svekrva, podižući se sa poda. Marko je brzo spustio telefon, a komšija Nikola pokušavao je da sakrije smijeh. Jelena je tek tada primijetila da svekrva nosi staru trenerku, rukavice i da se ispod nje nalazi velika prostirka. Na stolu su bili nekakvi drveni dijelovi, alat i nekoliko starih stolica. „Mama, bolje da joj kažemo“, rekao je Marko. Svekrva je odmahnula rukom. „Neka prvo objasni šta je mislila da radim ovdje!“ Jelena je pocrvenjela. Nije znala da li da se naljuti ili da pobjegne od sramote. Međutim, ono što je uslijedilo potpuno ju je iznenadilo.
Nikola je bio mladi stolar koji je u komšijinoj kući otvorio malu radionicu za restauraciju starog namještaja. Svekrva Rada je prije udaje radila u fabrici namještaja i odlično je poznavala taj zanat. Kada je Nikola saznao za to, zamolio ju je da mu pomogne oko nekoliko starih komada. Rada je pristala, ali pod uslovom da joj plati svaki završeni posao. „Tvoj svekar je nekada popravljao sve po kući, a sada ga bole leđa i ne može ni stolicu da podigne“, objasnila je. „Zato sam ti rekla da radim ono što on više ne može!“ Jelena je prekrila lice rukama, shvativši koliko je pogrešno protumačila njene riječi.

Ipak, jedno pitanje joj nije davalo mira. „Dobro, ali šta moj muž radi ovdje? I zašto mi je rekao da je na poslu?“ Marko je uzdahnuo i priznao da već dvije sedmice ne radi. Firma u kojoj je bio zaposlen zatvorila je jedan pogon, a on je ostao bez posla. Nije imao hrabrosti da joj kaže jer su otplaćivali kredit i imali dvoje djece. Majka mu je predložila da pomogne Nikoli dok ne pronađe drugi posao. Tog dana snimao je kako ona obnavlja jednu staru fotelju, jer su namjeravali da preko društvenih mreža reklamiraju svoje usluge. Jelena je osjetila kako joj se oči pune suzama.
„Zar si stvarno mislio da mi ne možeš reći da si ostao bez posla?“ upitala ga je. Marko je priznao da ga je bilo sramota. Svekrva je tada prišla snahi i iz torbe izvadila novac. „Evo, ovo sam zaradila ove sedmice. Nisam ga trošila jer sam htjela da vam pomognem oko rate kredita.“ Jelena je pogledala novčanice i počela da plače. Sedmicama je sumnjala u svekrvu, prepričavala prijateljicama njeno čudno ponašanje i čak razmišljala da sve ispriča svekru. A žena koju je ogovarala svakodnevno je radila da bi njenoj porodici olakšala život. Zagrlila ju je i zamolila da joj oprosti.

Međutim, Rada nije bila žena koja dugo podnosi suze. „Nemoj sad da plačeš! Ako ti je stvarno žao, dođi sutra da nam pomogneš. Imaš dvije zdrave ruke, a znaš i da slikaš!“ Jelena je pristala. Sutradan je donijela svoj fotoaparat, napravila nekoliko lijepih fotografija obnovljenog namještaja i objavila ih na internetu. Već iste večeri javila se prva mušterija, a zatim još tri. Jedna žena ponudila im je da obnove kompletan namještaj iz kuće njene pokojne bake. Nikola nije mogao da vjeruje koliko su ljudi zainteresovani. Marko je prvi put nakon gubitka posla došao kući nasmijan i rekao da možda ipak nije sve izgubljeno.
Tri mjeseca kasnije radionica je bila puna narudžbi. Rada je postala glavna majstorica za tapaciranje, Nikola je radio drvene dijelove, Marko prevoz i montažu, a Jelena je vodila njihove objave i dogovarala poslove. Svekar je svakodnevno dolazio da im donese ručak i šalio se da njegova žena sada zarađuje više nego što je on nekada zarađivao. Jednog dana komšinica je zaustavila Jelenu na ulici i šapnula joj: „Znaš li ti da tvoja svekrva stalno ide kod onog mladog Nikole? Svašta se priča po komšiluku!“ Jelena ju je ozbiljno pogledala i odgovorila: „Znam. I moj muž ide kod njega. Od sutra idem i ja!“

Komšinica je ostala otvorenih usta, a Jelena se jedva suzdržala da se ne nasmije. Kada je svekrvi ispričala šta se dogodilo, Rada je predložila da naprave reklamu sa natpisom: „Svekrva i mladi komšija – popravljamo ono što vaš muž više ne može!“ Snimili su kratak video u kojem je Rada pokazivala staru, rasklimanu stolicu, a Nikola je na kraju prikazao kako izgleda nakon popravke. Video je postao pravi hit. Ljudi su se smijali, dijelili ga i naručivali namještaj. A Jelena je od tada, kad god bi neko pitao za njenu svekrvu i mladog komšiju, govorila: „Da ih nisam onog dana uhvatila na djelu, možda bismo i danas jedva sastavljali kraj s krajem!“




















