Oglasi - Advertisement

„Tvoj ljubavnik je pristao da večeras dođe ovamo, sjedne za naš sto i pred tobom prizna sve što ste radili iza mojih leđa“, rekao je muž, i dalje se osmjehujući. Osjetila sam kako mi se noge odsijecaju. „Marko, molim te, nemoj praviti scenu“, prošaputala sam. On je spustio čestitku pored torte i odgovorio: „Scenu? Pa danas nam je godišnjica braka. Zar ne treba da proslavimo s čovjekom koji je posljednjih osam mjeseci toliko prisutan u našem životu?“ Pogledala sam prema ulaznim vratima. Tamo je stajao Igor, moj ljubavnik, s buketom crvenih ruža. Ali nije izgledao kao čovjek koji dolazi na proslavu. Bio je blijed, ukočen i nije smio da me pogleda. Muž mu je prišao, pružio ruku i rekao: „Uđi, prijatelju. Večeras više nema skrivanja.“

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Igor je sjeo na kraj stola, a ja sam ostala stajati. Marko je izvadio tri čaše i natočio sok, kao da nam je u posjetu došao najbliži rođak. „Znate li šta je zanimljivo?“ započeo je. „Vas dvoje ste mislili da sam slijep. A ja sam posljednja tri mjeseca znao gotovo svaki vaš susret.“ Srce mi je divljački lupalo. „Kako si saznao?“ upitala sam. Muž je pokazao prema Igoru. „On mi je rekao.“ Nisam mogla vjerovati. „Ti si mu priznao?“ povikala sam ljubavniku. Igor je spustio glavu. „Nisam imao izbora.“ Marko se tada prvi put prestao smijati. „Imao si izbor kada si počeo spavati s mojom ženom. Sada ćeš joj objasniti zašto si mi se javio.“

Igor je duboko udahnuo i priznao da je prije mjesec dana došao kod Marka tražiti novac. Njegova firma bila je pred zatvaranjem, a dugovi su mu se nagomilali. Znao je da moj muž ima uspješan posao, pa je pokušao izvući korist iz naše veze. „Rekao mi je da će, ako mu ne pozajmim petnaest hiljada maraka, svima ispričati da me žena vara“, objasnio je Marko. Pogledala sam Igora s nevjericom. „Ucjenjivao si mog muža?“ On je pokušao objasniti da nije tako mislio, ali Marko ga je prekinuo. „Sačuvao sam poruke. Sve.“ Tada sam shvatila da nisam samo izdala čovjeka s kojim sam živjela dvanaest godina. Povjerovala sam nekome ko je našu tajnu pokušao pretvoriti u zaradu.

„Ali zašto si ga onda pozvao na našu godišnjicu?“ upitala sam, jedva zadržavajući suze. Marko je izvadio papir iz džepa. Bio je to ugovor o pozajmici koji je Igor želio da potpiše. „Zato što sam mu ponudio dogovor. Neću mu dati novac, ali ću odustati od prijave zbog ucjene ako večeras dođe i sve ti prizna.“ Igor je ustao. „Rekao sam šta sam imao. Mogu li sada otići?“ Muž mu je pokazao vrata. „Možeš. I više nikada nemoj kontaktirati moju ženu.“ Igor je krenuo prema izlazu, a ja sam potrčala za njim. Ne zato što sam željela da ga zadržim, već da ga pogledam u oči i pitam je li išta među nama bilo iskreno.

Zaustavio se na stepenicama. „Igore, jesi li me ikada volio?“ upitala sam. Nekoliko trenutaka je ćutao, a onda rekao: „Bilo mi je lijepo s tobom, ali nisam planirao ništa ozbiljno.“ Osjetila sam kako mi se stomak steže. „Govorio si da ćemo živjeti zajedno!“ On je odmahnuo rukom. „Milice, oboje smo znali da imaš muža.“ Zatim je otišao bez pozdrava. Vratila sam se u kuću i zatekla Marka kako sklanja čaše. Na stolu je još stajala svilena spavaćica koju mi je Igor poslao. Muž ju je pažljivo spakovao u kutiju i pružio mi je. „Zadrži je. Neka te podsjeća koliko je jeftino neko procijenio naš brak.“ Te riječi bile su bolnije od bilo kakve svađe.

Pala sam na stolicu i počela plakati. „Marko, napravila sam najveću grešku u životu. Molim te, oprosti mi.“ On je sjeo preko puta mene. „Znaš li koliko sam puta želio da te pitam gdje odlaziš? Koliko sam puta gledao kako se sređuješ za njega, a meni govoriš da ideš kod prijateljice?“ Nisam mogla odgovoriti. „Nisam te večeras pozvao da te ponizim“, nastavio je. „Htio sam da vidiš čovjeka zbog kojeg si me lagala.“ Tada je izvadio još jedan papir. Bio je to zahtjev za sporazumni razvod. Ruke su mi zadrhtale dok sam ga čitala. „Zar je gotovo?“ upitala sam. „Ne znam šta će biti s nama za godinu dana. Ali znam da sada ne mogu živjeti s tobom.“

Te noći Marko je otišao u mali stan koji je ranije iznajmio. Nije ponio mnogo stvari, samo odjeću i nekoliko ličnih uspomena. Narednih sedmica pokušavala sam ga pozivati, ali odgovarao je kratko i pristojno. Jednom smo se sastali u kafiću. Rekla sam mu da sam prekinula svaki kontakt s Igorom i da želim popraviti ono što sam uništila. „Vjerujem da se kaješ“, odgovorio je. „Ali nisam siguran da bih ikada više mogao vjerovati tvojim riječima.“ Predložila sam bračno savjetovanje, a on je pristao na nekoliko razgovora, ne obećavajući pomirenje. Poslije tri mjeseca odlučili smo da se ipak razvedemo. Nismo se svađali oko imovine niti pokušavali povrijediti jedno drugo.

Godinu dana kasnije srela sam Marka ispred restorana u kojem smo nekada slavili godišnjice. Bio je s prijateljima, nasmijan i opušten. Prišla sam da ga pozdravim. Razgovarali smo nekoliko minuta, a zatim mi je rekao da se nada da sam dobro. Kada je krenuo, upitala sam ga nešto što me dugo mučilo. „Marko, zašto si se te večeri smijao dok si čitao čestitku?“ Zastao je i pogledao me. „Zato što sam znao da ću, ako prestanem da se smijem, zaplakati pred čovjekom koji je pokušao da mi uništi brak.“ Nisam uspjela ništa odgovoriti. Otišao je, a ja sam ostala pred restoranom, prisjećajući se posljednje zajedničke godišnjice. Nekada sam mislila da je najgore kada muž otkrije prevaru. Danas znam da je mnogo gore kada shvatiš da si izgubila čovjeka koji te volio, zbog čovjeka kojem nikada nisi ni bila važna.