Oglasi - Advertisement

„Pogledaj dobro! To si ti!“, urlao je muž, gurajući mi komšijin telefon pred lice. Na snimku sam zaista bila ja, u spavaćici i papučama, kako prelazim dvorište i ulazim u komšijinu kuću. Vrijeme na kameri pokazivalo je 02:07. Osjetila sam kako mi se noge odsijecaju. „Kunem ti se da se ničega ne sjećam!“ Muž je udario šakom o sto. „Jedanaest godina sam s tobom, a sada treba da povjerujem da u snu odlaziš kod drugog muškarca?!“ Komšija Dragan pokušao je nešto reći, ali ga je muž prekinuo. Tada je Dragan povisio glas: „Čovječe, smiri se! Nisam ti pokazao snimak zato što imam nešto s tvojom ženom. Pokazao sam ti ga zato što se plašim da će joj se nešto dogoditi!“

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Dragan je pustio drugi snimak. Ovoga puta vidjelo se kako stojim ispred njegovih vrata i nekoliko puta pokušavam da ih otvorim. Kada mi je prišao, pogledala sam ga i upitala: „Gdje je moja majka?“ Srce mi se steglo. Moja majka umrla je prije četiri mjeseca, nakon duge bolesti. Draganova pokojna supruga i moja majka nekada su bile najbolje prijateljice. Često smo kao djeca boravili u njihovoj kući. „Prve noći mislio sam da si se posvađala s mužem“, objasnio je Dragan. „Ali kada si počela pričati o majci i ponašati se kao da ne znaš gdje se nalaziš, shvatio sam da nešto nije u redu.“ Ispričao je da me nekoliko puta ispratio do naše kuće, a ja sam ujutru prolazila pored njega kao da se ništa nije dogodilo.

Muž ga je bijesno upitao zašto mu nije odmah rekao. Dragan je objasnio da je pokušavao, ali da ga nikada nije mogao uhvatiti nasamo. „Sinoć je bilo najgore“, nastavio je. „Tvoja žena je izašla na ulicu bosa. Jedva sam je zaustavio prije nego što je krenula prema glavnom putu.“ Tada sam se sjetila da sam prethodnog jutra imala ogrebotinu na stopalu, ali nisam znala odakle mi. Muž je prestao da viče. Upitao me uzimam li još uvijek tablete za spavanje koje mi je ljekar propisao poslije majčine smrti. Klimnula sam glavom. Već sedmicama sam ih koristila jer sam se budila usred noći i plakala. Dragan nas je pogledao i rekao: „Molim vas, odvedite je ljekaru. Ovo više nije za čekanje.“

Sutradan smo otišli na pregled. Ljekaru sam ispričala sve i pokazala snimke. Objasnio je da pojedini lijekovi za spavanje mogu izazvati neobična ponašanja tokom sna, uključujući hodanje, razgovaranje i aktivnosti kojih se osoba kasnije ne sjeća. Uz njegov nadzor promijenjena mi je terapija, a zakazani su i dodatni pregledi. Muž je sjedio pored mene, potpuno drugačiji nego prethodne večeri. Kada smo izašli iz ordinacije, zagrlio me i rekao: „Izvini što sam pomislio najgore.“ Međutim, te večeri, dok smo razgovarali o tome kako ćemo osigurati kuću, postavila sam mu pitanje koje me mučilo. „Kako je moguće da sam toliko puta izlazila noću, a da ti nijednom nisi primijetio da me nema?“ Njegovo lice se promijenilo.

„Zato što posljednjih sedmica nisam uvijek bio kod kuće“, priznao je. Ostala sam zatečena. Govorio mi je da zaspi čim legne jer je umoran od posla. Sada mi je ispričao da je, kada bih popila tabletu i zaspala, odlazio iz kuće. Tvrdio je da se sastajao s prijateljima i da nije želio dodatne svađe jer sam nakon majčine smrti bila osjetljiva. Pitala sam ga zašto mi je lagao. Nije odgovorio. Tada mu je zazvonio telefon. Na ekranu se pojavilo ime njegove koleginice Ivane. Brzo je odbio poziv, ali stigla je poruka: „Hoćeš li večeras doći ili opet moraš da budeš kod žene?“ Pogledala sam ga i osjetila da me ponovo izdaju noge. „Znači, dok sam ja bolesna lutala ulicama, ti si odlazio kod druge žene?“

Muž je pokušao da objasni kako se među njima ništa ozbiljno nije dogodilo. Međutim, nakon dugog razgovora priznao je da se s Ivanom viđa već tri mjeseca. Govorio je da mu je bilo teško gledati me kako tugujem i da se osjećao zapostavljeno. „Moja majka je umrla!“, povikala sam. „Trebalo mi je da budeš uz mene, a ne da me ostavljaš samu dok spavam!“ Najviše me boljelo što me prethodne večeri optuživao za prevaru, iako je znao da sam uzimala lijekove i da nisam bila dobro. Sutradan sam otišla kod Dragana da mu zahvalim. Kada sam mu ispričala šta sam saznala, spustio je pogled. „Vidio sam tvog muža nekoliko puta kako odlazi noću. Zato sam i odlučio da vam pokažem snimke pred oboma.“

Narednih mjeseci posvetila sam se oporavku i djeci. Noćni odlasci prestali su nakon promjene terapije, a razgovori sa stručnjakom pomogli su mi da se suočim sa gubitkom majke. Muž je prekinuo vezu s koleginicom i molio me da mu pružim još jednu priliku. Pokušali smo sa bračnim savjetovanjem, ali sam shvatila da više nemam povjerenja u njega. Razveli smo se nakon osam mjeseci i dogovorili brigu o djeci. Dragan je ostao naš komšija i dobar prijatelj. Jednog dana donio mi je staru fotografiju moje majke i njegove supruge. Na njoj su sjedjele u njegovom dvorištu, nasmijane, dok sam se ja kao djevojčica igrala pored njih. „Možda si zato dolazila kod mene“, rekao je. „Nekada ti je ova kuća bila drugi dom.“

Danas su prošle dvije godine od te neobične večeri. Ponovo mirno spavam, radim i uživam u vremenu koje provodim sa djecom. Sa bivšim mužem imam pristojan odnos, ali mu više ne dozvoljavam da me ubjeđuje kako sam ja kriva za njegovu prevaru. Ponekad sjednem sa Draganom u dvorištu i popijemo kafu. Pričamo o ljudima koje smo izgubili i o uspomenama koje su nam ostale. Nedavno sam mu rekla: „Znaš li da si mi onim snimkom promijenio cijeli život?“ Nasmijao se i odgovorio: „Samo nisam htio da ti se nešto dogodi.“ Tog trenutka sam shvatila koliko je sve bilo ironično. Moj muž mislio je da će komšijin snimak dokazati da sam ga varala. A upravo je taj snimak otkrio da sam mjesecima živjela pored čovjeka koji me ostavljao samu kada mi je bio najpotrebniji.