Poruka je glasila: „VRATI NOVAC!“ Zurila sam u ekran, ne vjerujući šta čitam. Prvo sam pomislila da se šali. Proveli smo tri predivna dana zajedno, smijali se, šetali i razgovarali o budućnosti. Sve sam platila jer mi je rekao da je trenutno u finansijskim problemima. A sada je od mene tražio novac! Prije nego što sam stigla odgovoriti, stigla je fotografija. Na njoj je bio račun iz hotela, ali ispod njega nalazila se još jedna slika. Prepoznala sam sebe kako spavam u hotelskoj sobi. Uz fotografiju je pisalo: „IMAŠ DO SUTRA U PODNE.“ Ruke su mi počele drhtati. Nazvala sam ga, ali se nije javljao. Čovjek kojeg sam prije pet minuta poljubila sada mi je prijetio.
Upoznala sam Marka prije dva mjeseca preko zajedničke prijateljice. Imao je četrdeset dvije godine, bio razveden i radio kao komercijalista. Nikada nije tražio novac direktno. Samo je povremeno spominjao neplaćene račune i probleme na poslu. Kada sam predložila vikend na planini, rekao je da ne može priuštiti takav trošak. „Ne brini, ja častim“, odgovorila sam. Sada sam shvatila koliko sam bila naivna. Ponovo sam pogledala poruku i napisala: „Kakav novac? Ja sam sve platila!“ Odgovor je stigao odmah: „Pet hiljada eura. Ili će tvoji roditelji i kolege vidjeti fotografije koje sam napravio.“ Osjetila sam mučninu. Nisam znala kakve još fotografije ima niti šta namjerava uraditi s njima.
Najprije sam htjela obrisati sve poruke i praviti se da se ništa nije dogodilo. Onda sam se sjetila svoje prijateljice Jelene, koja radi u policiji. Pozvala sam je i ispričala joj sve. „Ništa ne briši i nemoj mu slati novac“, rekla je ozbiljno. „Sačuvaj poruke i dođi da prijaviš prijetnje.“ Dok sam razgovarala s njom, Marko je ponovo pisao. Ovoga puta poslao je broj računa i upozorenje da nikome ne govorim. Jelena mi je savjetovala da ne odgovaram dok ne podnesem prijavu. Te večeri nisam mogla zaspati. Najviše me boljelo što sam čovjeku kojem sam vjerovala postala samo prilika za zaradu.

Sutradan sam otišla u policiju i predala poruke, fotografije i sve podatke koje sam imala. Policajac me pažljivo saslušao, a onda postavio pitanje koje me iznenadilo: „Da li ste sigurni da se zove Marko Petrović?“ Pokazala sam mu njegov profil i fotografiju. Pozvao je kolegu, koji je nekoliko minuta kasnije ušao u prostoriju. „Ovaj čovjek se predstavlja različitim imenima“, rekao je. Objasnili su mi da postoje ranije prijave sa sličnim prijetnjama, ali da još provjeravaju radi li se o istoj osobi. Jedna žena je već uplatila novac, a druga je odustala od prijave zbog straha od sramote. Tada sam odlučila da neću povući svoju.
U međuvremenu me Marko neprestano zvao. Kada sam se, prema dogovoru s policijom, konačno javila, počeo je vikati. „MISLIŠ DA SAM GLUP? ZNAM DA SI NEKOME REKLA!“ Pokušala sam ostati mirna. Rekla sam da nemam pet hiljada eura i da mi treba nekoliko dana. „Nemaš nekoliko dana!“, odgovorio je. Zatim je spustio slušalicu. Poslije deset minuta stigla je nova poruka. Poslao mi je fotografiju zgrade u kojoj radim. Ispod nje napisao je: „MOGU I LIČNO DOĆI.“ Odmah sam obavijestila policiju. U tom trenutku više nisam razmišljala o sramoti. Bojala sam se da bi mogao povrijediti mene ili nekoga od mojih kolega.

Policija je nastavila istragu, a ja sam sljedećih dana izbjegavala odlaziti bilo gdje sama. Marko je iznenada prestao slati poruke. Pomislila sam da je odustao, ali trećeg dana nazvala me nepoznata žena. „Vi ste bili s Markom na planini?“, upitala je. Kada sam potvrdila, počela je plakati. Predstavila se kao njegova supruga. „Rekao mi je da ide na službeni put. Pronašla sam račun iz hotela u njegovoj jakni.“ Ostala sam bez riječi. Rekla mi je da imaju dvoje djece i da je posljednjih mjeseci donosio kući neobjašnjive količine novca. Nisam joj prešutjela istinu. Ispričala sam joj za ucjenu, a ona je pristala razgovarati s policijom.
Nekoliko dana kasnije saznala sam da je Marko priveden i da je protiv njega pokrenut postupak. Njegova supruga predala je telefon koji je pronašla među njegovim stvarima. Na njemu su bile poruke upućene drugim ženama, njihove fotografije i podaci o uplatama. Ispostavilo se da nisam bila jedina koju je pokušao ucijeniti. Najteže mi je palo kada sam saznala da je jedna žena zbog njegovih prijetnji podigla kredit koji još otplaćuje. Marko je tokom postupka tvrdio da su žene dobrovoljno slale novac. Međutim, sačuvane prijetnje i bankovni podaci govorili su drugačije. Njegova supruga se odselila s djecom, a ja sam prvi put poslije nekoliko sedmica mirno prespavala noć.

Prošlo je gotovo godinu dana. Marko je na kraju osuđen zbog ucjena, a postupci povezani s drugim oštećenim ženama dodatno su rasvijetlili ono što je radio. Fotografije kojima mi je prijetio nikada nisu objavljene. Jednog popodneva srela sam njegovu bivšu suprugu ispred prodavnice. Prišla mi je i rekla: „Dugo sam vas krivila za raspad braka. Danas znam da ste mi pomogli da saznam s kim sam živjela.“ Zagrlile smo se bez mnogo riječi. Nisam se osjećala kao pobjednica, jer sam dugo nosila strah i nepovjerenje. Ali naučila sam nešto važno: nisam bila dužna šutjeti da bih zaštitila svoj ugled. Čovjek koji je pokušao zaraditi na mom strahu na kraju je morao odgovarati za svoje postupke. A ja sam ponovo počela izlaziti, putovati i živjeti bez osjećaja da se moram skrivati.






















