Važnost fizičkog kretanja u razvoju djece
U današnjem savremenom društvu, roditelji se često suočavaju s izazovima kada je u pitanju odgoj i razvoj njihove djece. U želji da im pruže što bolje uvjete, mnogi roditelji nesvjesno zanemaruju ključne aspekte koji su od vitalne važnosti za zdravlje i razvoj djetetovog mozga. Prema riječima dr. Ranka Rajovića, neuroendokrinologa i profesora, pravilno kretanje je jedan od najvažnijih faktora u razvoju djece. Ovaj članak istražuje kako roditelji svojim postupcima mogu utjecati na razvoj svojih mališana, kao i način na koji fizička aktivnost može doprinijeti njihovom cjelokupnom razvoju.
Faze razvoja i važnost puzanja
Jedna od ključnih faza u razvoju djeteta je puzanje. Mnogi roditelji, u strahu od mogućih povreda ili zaraze, često sprečavaju svoju djecu da puže. Dr. Rajović naglašava da puzanje predstavlja prvo stvarno kretanje djeteta, kada ono počinje koristiti cijelu šaku da se oslanja na pod. Ova faza je presudna za ispravan neurološki razvoj, jer omogućuje mozgu da se pravilno razvija kroz različite faze. Bez odgovarajuće stimulacije koju nudite puzanje, dječji mozak može propustiti ključne informacije potrebne za razvoj kognitivnih sposobnosti.
Na primjer, djeca koja su provela više vremena puzajući često pokazuju bolje performanse u školskim aktivnostima. Razvijeni su im motorni neuron, što je ključno za kasnije učenje pisanja i čitanja. Uzimajući u obzir da svaka faza razvoja igra ključnu ulogu, preskakanje bilo koje od njih može dovesti do ozbiljnih posljedica po kognitivne sposobnosti djeteta, koje se kasnije mogu manifestirati kao poteškoće u učenju ili smanjenoj koncentraciji.
Raznolikost pokreta – ključ za zdrav razvoj
Dr. Rajović ističe da kretanje ne podrazumijeva samo hodanje, već i niz drugih pokreta kao što su trčanje, skakanje, okretanje glave i žvakanje. Sve ove aktivnosti stimuliraju rad mozga kroz različite impulse. Na primjer, kada djeca skaču, njihovi mišići se aktiviraju, a mozak mora koordinirati tijelo, što predstavlja značajnu stimulaciju za razvoj. Ukoliko djeca ne prolaze kroz sve ove faze u pravom trenutku, ostaju uskraćena za važne informacije koje kasnije oblikuju njihove sposobnosti.
U svojoj praksi, Rajović koristi vlastito iskustvo sa svojom kćerkom Ivom. Naime, dok je učio, omogućio joj je prostor za sigurno puzanje, a kada je pokušavala doći do lopte, namjerno joj je pomjerao kako bi je motivisao da pokuša ponovno. Ova vrsta ‘mučenja’, kako ga on naziva, zapravo potiče upornost i angažiranje mozga. Takve aktivnosti usmjeravaju djecu ka savladavanju prepreka i izazovima, što ih kasnije čini spremnijima da se suoče s problemima u životu.
Skakanje kao važna aktivnost
Još jedna aktivnost koju dr. Rajović ističe kao ključnu za razvoj djece jeste skakanje. Dok dijete skače, aktiviraju se svi mišići, a mozak mora koordinirati tijelo, što predstavlja značajnu stimulaciju za razvoj. Ipak, roditelji često reaguju prezaštićujuće ne dozvoljavajući djeci da skaču na različitim mestima kao što su barice ili krevet. Iako je važno paziti na sigurnost, dr. Rajović naglašava da djeca moraju imati prostora za slobodno kretanje, posebno na otvorenom. Odrasli često zaboravljaju koliko su djeca energična i koliko im je potrebno da iskoriste tu energiju na pozitivan način.
Njegovo upozorenje o popularnim trambulinama ukazuje na to da, iako izgledaju kao zdrava aktivnost, zapravo mogu biti opasne. Naime, porast preloma kostiju kod djece koja skaču na njima može se objasniti time što se često zaboravlja na pravilno korištenje i bezbjednost. U svijetu gdje se fizičke aktivnosti sve više svedene na minimum, roditelji bi trebali stvarati sigurna okruženja za igranje, kako bi djeca mogla istraživati svoj svijet s povjerenjem.
Fizička aktivnost i mentalno zdravlje
Na dječjim kampovima, dr. Rajović primjećuje da djeca bez prisile mogu preći i više od 20 kilometara dnevno. U njegovim primjera, djevojčica koja je na radionicama u prirodi, nije mogla mirovati, prešla je čak 35 kilometara.
Ovakva prirodna aktivnost pokazuje kako bi takvo dijete funkcionalno radilo u školskom sistemu gdje se očekuje da mirno sjedi i bude fokusirano. Njegova zapažanja sugeriraju da bi takva djeca mogla biti pogrešno interpretirana kao djeca s poremećajem pažnje.
Period između sedme i dvanaeste godine života, prema njegovim riječima, nosi ogroman potencial energije koji se mora potrošiti kroz fizičku aktivnost. Aktivnosti na svježem zraku, poput trčanja, vožnje bicikla ili čak jednostavnog igranja sa prijateljima, doprinosi razvoju mentalnog zdravlja.
Redovno kretanje ne samo da jača tijelo već i poboljšava raspoloženje i smanjuje stres. Takođe, djeca koja se više kreću imaju bolje socijalne vještine, jer fizičke aktivnosti često uključuju igranje i interakciju s vršnjacima.
Nova rješenja za nov izazov
Današnji problemi s motoričkim i kognitivnim sposobnostima djece nisu slučajni, već su rezultat modernog načina života gdje je fizička aktivnost svedena na minimum. Roditelji se često žale da djeca imaju problema sa spavanjem i koncentracijom, ali se ne pitaju koliko su fizički aktivna. Dr.
Rajović zaključuje da je potrebno brzo reagirati, primijeniti nova saznanja i stvoriti uslove u kojima će djeca rasti u skladu sa svojom prirodom, a ne u skladu s ograničenjima koja im namećemo iz neznanja ili straha.
Uvođenjem raznih oblika fizičkih aktivnosti u dnevnu rutinu, kao što su sportski treninzi, plesne sekcije ili čak svakodnevne šetnje, roditelji mogu značajno doprinijeti zdravijem razvoju svoje djece.
Takođe, važno je da se roditelji usmjere na stvaranje poticajnog okruženja, gdje se fizičke aktivnosti ne doživljavaju kao obaveza, već kao prirodni dio svakodnevnog života.
Zaključak: Povezivanje fizičke aktivnosti s razvojem
U konačnici, roditelji treba da budu svjesni važnosti fizičkog kretanja u razvoju njihovih mališana. Podsticanjem aktivnosti kao što su puzanje, skakanje i trčanje, djeca će imati priliku da razviju svoje motoričke i kognitivne sposobnosti. Samo tako će moći ostvariti svoj puni potencijal i odrasti u zdrave i srećne pojedince.
Uloga roditelja u ovom procesu je neprocjenjiva i zahtijeva pažnju, strpljenje i otvorenost za nove pristupe. U svijetu u kojem se tehnologija brzo razvija, važno je održati ravnotežu između digitalnog i fizičkog, kako bi se djeca mogla razvijati u zdravom i stimulativnom okruženju.
