Život u kući s dvorištem pruža mnoge mogućnosti za stvaranje prijatnog i prirodnog ambijenta. Mnogi vlasnici domova žele oplemeniti svoj prostor sadnjom drveća, što je često povezano sa željom za hladovinom, estetikom ili uzgojem voća. Ipak, pri toj odluci često se zaboravlja da svako drvo ne odgovara svakoj lokaciji – naročito kada se radi o sadnji u neposrednoj blizini kuće.
- Jedna od najčešćih grešaka jeste sadnja drveća koje na prvi pogled djeluje idealno: brzo raste, lijepo izgleda i daje korisne plodove. Međutim, pojedine vrste, iako privlačne, mogu biti problematične zbog svog korijenskog sistema. Jedan od najčešće zanemarenih, a vrlo važnih faktora pri sadnji jeste upravo ponašanje korijena – koliko se širi, koliko je agresivan, i kakve posljedice može imati po okolne strukture.
Smokva je upravo jedno od stabala koje se često sadi bez dovoljno promišljanja. Njeni slatki plodovi, lijep izgled i otpornost na različite vremenske uslove čine je omiljenim izborom u mnogim vrtovima. Međutim, ono što se često previđa jeste da smokva ima izrazito snažno i invazivno korijenje. Njen korijenski sistem je izuzetno moćan u potrazi za vlagom, a kada jednom osjeti izvor vode – bilo da je to podzemna cijev, kanalizacija ili čak vlažan temelj – on će se kretati prema njemu bez obzira na prepreke.
- Ova osobina čini smokvu potencijalno opasnom za strukture u njenoj blizini. Korijen može prodreti kroz sitne pukotine u temeljima, betonima i zidovima, širiti se ispod kuće i uzrokovati strukturna oštećenja. Ako se nalazi u blizini podzemnih instalacija, poput vodovodnih cijevi, korijenje se može omotati oko njih, vršiti pritisak i na kraju izazvati curenje ili čak puknuće. Sanacija ovakvih šteta je često skuplja od cijene sadnje i uzgoja stabla, a može ugroziti i sigurnost doma.
U brojnim slučajevima ljudi sade smokvu iz emotivnih razloga – prisjećajući se djetinjstva, doma svojih roditelja ili želje za vlastitim voćnjakom. Nažalost, nakon nekoliko godina bivaju suočeni sa neugodnim iznenađenjima: pukotinama na zidovima, vlagom u podrumu, začepljenim cijevima. Zato stručnjaci savjetuju da se smokve, ako se već sade, pozicioniraju što dalje od kuće – idealno uz rubove dvorišta, gdje će imati dovoljno prostora da se nesmetano razvijaju bez prijetnje objektima.
- Ova upozorenja ne znače da smokva nije poželjna u vrtu. Naprotiv, uz pravilno planiranje i pozicioniranje, ona može biti vrlo korisna i dekorativna biljka. Ključno je da se unaprijed uzmu u obzir svi aspekti njenog razvoja, posebno domet korijena, koji može dostići i nekoliko metara u širinu. Smokva zasađena na pravom mjestu može obogatiti vrt svojom ljepotom, pružiti hladovinu i plodove, bez rizika po infrastrukturu doma.
Slična upozorenja važe i za orah, drugo stablo koje se često sadi u blizini kuća zbog bogatih plodova i guste krošnje. Međutim, i orah ima snažan i širok korijenov sistem, te proizvodi juglon, supstancu koja može biti toksična za druge biljke u njegovoj blizini. Kao i smokva, ni orah nije idealan susjed temeljima, podrumima i cijevima.
Pri planiranju sadnje, korisno je postaviti nekoliko osnovnih pitanja koja će pomoći da se donese mudra odluka:
Koliko brzo ovo drvo raste i koliko će biti visoko u zrelom dobu?
Koliko se širi njegov korijen i da li može ugroziti temelje, zidove ili podzemne instalacije?
Da li je drvo invazivno, odnosno da li se brzo širi bez kontrole?
Koja je preporučena udaljenost od kuće ili drugih važnih struktura za ovu vrstu?
Najsigurniji pristup je konsultacija sa stručnjacima za hortikulturu ili pejzažnim arhitektama koji mogu pomoći u odabiru adekvatnih biljaka u skladu s mikroklimom, vrstom tla i prostornim mogućnostima dvorišta. Takav savjet može spriječiti mnoge buduće komplikacije i troškove.
Sadnja drveća u dvorištu treba da bude pametan spoj estetike i funkcionalnosti, gdje se uživanje u prirodi ne sukobljava sa stabilnošću i bezbjednošću doma.
