Oglasi - Advertisement

„A gdje ti je momak? Je li mu to samo tata došao s tobom?“, upitala je mama kroz osmijeh. Nisam stigla ništa da odgovorim, jer je Viktor pružio ruku i rekao: „Drago mi je, ja sam njen momak.“ Mamin osmijeh je nestao. Tata, koji je stajao iza nje, pogledao je Viktora od glave do pete, a zatim mene. „TI SE ŠALIŠ S NAMA?“, povikao je. Osjetila sam kako mi obrazi gore. Viktor je mirno skinuo kaput i krenuo prema dnevnoj sobi, kao da nije primijetio njihovu reakciju. „Mislim da bi bilo najbolje da sjednemo. Imamo lijepe vijesti“, rekao je. Mama me uhvatila za ruku i prošaputala: „Kćeri, reci mi da ovo nije istina.“ Tada sam prvi put poželjela da nisam došla.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Sjela sam između roditelja, dok je Viktor preko puta nas zadovoljno sipao vodu u čašu. „Vaša kćerka i ja čekamo dijete“, saopštio je. Mama je ispustila viljušku. Tata je ustao toliko naglo da je stolica udarila o zid. „KOLIKO TI IMAŠ GODINA, ČOVJEČE?!“ Viktor je odgovorio da ima šezdeset osam, ali da godine nisu važne kada se ljudi vole. Tata se okrenuo prema meni. „A ti? Je li ovo razlog što si odjednom imala stan, automobil i novac?“ Spustila sam glavu. Nisam imala snage da ponovo lažem. Priznala sam da je Viktor plaćao sve moje troškove i da zapravo nisam imala posao o kojem sam im pričala. Mama je počela plakati, a tata je samo rekao: „Mi smo se ponosili tobom, a nismo ni znali od čega živiš.“

Viktor je tada izvadio malu kutiju i otvorio je pred svima. U njoj je bio skup dijamantski prsten. „Želim da se vjenčamo prije nego što se dijete rodi“, rekao je. Pogledala sam prsten koji bi me prije nekoliko mjeseci oduševio. Sada sam osjećala samo strah. Tata je upitao Viktora je li slobodan čovjek. „Naravno“, odgovorio je. Ali mama je primijetila blijedi trag burme na njegovoj ruci. „A gdje vam je žena?“, upitala je. Viktor se nasmijao i rekao da je razveden. Tada je zazvonio njegov telefon. Na ekranu je pisalo „Milena“. Odbio je poziv, ali telefon je odmah ponovo zazvonio. Mama ga je pogledala i rekla: „Ako ste slobodni, zašto se toliko plašite da odgovorite?“

Viktor je naglo ustao i izašao na terasu. Kroz staklena vrata čula sam samo dijelove razgovora. „Rekao sam ti da me ne zoveš večeras!“ i „Ništa nećeš dobiti ako napraviš problem!“ Kada se vratio, tvrdio je da je razgovarao s poslovnom saradnicom. Nisam mu vjerovala. Prvi put sam ga pitala nešto što ranije nisam smjela. „Viktore, jesi li zaista razveden?“ Pogledao me ljutito. „ZAR ĆEŠ MENE ISPITIVATI PRED RODITELJIMA NAKON SVEGA ŠTO SAM TI DAO?“ U sobi je nastala tišina. Mama je polako ustala i rekla: „Novac joj niste dali da biste je posjedovali.“ Viktor je uzeo kaput i krenuo prema vratima. Prije odlaska okrenuo se prema meni. „Razmisli dobro. Bez mene nemaš ništa.“

Te noći ostala sam kod roditelja. Nisam mogla zaspati. Ujutro sam nazvala Viktora, ali nije odgovarao. Umjesto njega javila mi se žena koja se predstavila kao Milena, njegova zakonita supruga. Rekla je da su u braku četrdeset dvije godine i da imaju troje odrasle djece. Znala je za mene već nekoliko mjeseci. „Nisi prva kojoj je obećao stan i brak“, rekla je mirno. „Ali jesi prva koja tvrdi da čeka njegovo dijete.“ Pitala sam je kako je došla do mog broja. Objasnila je da ga je pronašla u njegovom telefonu. Zatim mi je rekla nešto što me potpuno slomilo: „Stan u kojem živiš nije tvoj. Automobil takođe nije tvoj. Sve je na njegovo ime.“

Otišla sam do stana da uzmem stvari. Viktor me čekao u dnevnoj sobi. Nije se ni pokušavao opravdati. Rekao je da je brak s Milenom odavno samo formalnost i da će se razvesti kada za to dođe vrijeme. „A do tada treba da ćutim?“, upitala sam. „Do tada treba da budeš zahvalna“, odgovorio je. Pokazala sam mu nalaz kojim je potvrđena trudnoća. „Ne tražim više ni stan ni automobil. Samo želim da znaš da ćeš imati odgovornost prema ovom djetetu.“ Lice mu se promijenilo. „Prvo ćemo utvrditi je li dijete moje“, rekao je hladno. Čovjek koji je nekoliko dana ranije govorio o plodu naše ljubavi sada je sumnjao u vlastito očinstvo. Spakovala sam odjeću u dva kofera i otišla.

Naredni mjeseci bili su najteži u mom životu. Vratila sam se roditeljima i pronašla posao u maloj prodavnici. Mama mi je pomagala, a tata je dugo bio povrijeđen zbog mojih laži. Jedne večeri ipak je sjeo pored mene i rekao: „Ne mogu promijeniti tvoje odluke, ali neću dozvoliti da moje unuče odrasta bez naše podrške.“ Zaplakala sam mu na ramenu. Viktor se nije javljao. Kada se dijete rodilo, preko advokata sam pokrenula postupak za utvrđivanje očinstva i izdržavanje. Nakon sprovedenog vještačenja potvrđeno je da je Viktor otac. Sud je odredio njegovu obavezu izdržavanja. Nisam tražila da se vrati u moj život, niti sam željela ponovo živjeti od njegovih poklona.

Danas moja kćerka ima tri godine. Živimo u malom iznajmljenom stanu, a ja radim i sama plaćam svoje račune. Viktor uredno uplaćuje izdržavanje, ali kćerku viđa rijetko. Nedavno sam ga srela ispred tržnog centra. Bio je sa mnogo mlađom djevojkom, skoro mojih godina. Na ruci joj je blistao skup sat, a on joj je nosio kese iz luksuznih prodavnica. Pogledao me, prepoznao i brzo skrenuo pogled. Nisam mu prišla. Samo sam čvršće uhvatila kćerku za ruku i nastavila hodati. Te večeri mama me upitala kajem li se zbog svega. Dugo sam razmišljala prije nego što sam odgovorila. „Kajem se što sam lagala, što sam prodala svoje dostojanstvo za udoban život i što nisam ranije otišla. Ali ne kajem se zbog svoje kćerke.“ Mama me zagrlila i rekla: „Znaš li kada sam shvatila da si konačno odrasla? Onog dana kada si se vratila kući sa dva kofera, bez automobila i novca, ali spremna da sama brineš o svom životu.“ Tada sam razumjela da najveće bogatstvo nikada nisam dobila od Viktora. Čekalo me je u kući čija sam vrata od stida jedva smjela otvoriti.