Kada sam vidjela ključ u muževljevoj ruci, osjetila sam kako mi krv nestaje iz lica. Moj ljubavnik Dejan stajao je na vratima salona, blijed kao zid. „Odakle ti ključ njegovog stana?“ jedva sam izgovorila. Muž se nasmijao, ali u njegovim očima nije bilo ni trunke veselja. „Zanimljivo pitanje, Milice. Zar nije važnije otkud ti znaš da je ovo ključ njegovog stana?“ Dejan je pokušao nešto reći, ali muž ga je prekinuo. „Nemoj, prijatelju. Danas ćemo svi govoriti istinu.“ Zatim je ušao u salon, sjeo na stolicu i rekao: „Hajde, počnite s masažom. Platio sam termin za dvoje.“ Shvatila sam da je sve unaprijed pripremio. Samo nisam znala koliko dugo zna za našu prevaru i zašto je toliko miran.
Dejan je zatvorio vrata i spustio roletne. „Marko, možemo razgovarati nasamo?“ upitao je. Moj muž odmahnuo je glavom. „Nema potrebe. Moja žena je ovdje redovan gost, zar ne?“ Tada je izvadio telefon i pokazao fotografiju mene i Dejana kako se ljubimo ispred njegove zgrade. Fotografija je bila stara gotovo četiri mjeseca. „Znači, znaš sve“, prošaputala sam. „Ne, Milice. Tek sam počeo saznavati.“ Okrenuo se prema Dejanu. „Hoćeš li joj ti reći ili ću ja?“ Dejan je ćutao. Muž je tada izgovorio nešto što me je potpuno slomilo: „Tvoj ljubavnik nije samo čovjek s kojim me varaš. On je čovjek kojem sam prije osam mjeseci pozajmio dvadeset hiljada maraka da spasi ovaj salon od zatvaranja.“
Pogledala sam Dejana, očekujući da će poreći. Umjesto toga, sjeo je i sakrio lice rukama. Marko je nastavio: „Upoznali smo se preko zajedničkog prijatelja. Rekao mi je da je razveden, da ima dugove i da pokušava ponovo stati na noge. Nisam znao da ćete se vas dvoje upoznati na svadbi nekoliko sedmica kasnije.“ Tada sam se sjetila da mi je Dejan pričao kako mu je salon pomogao otvoriti neki imućni poznanik. Nikada nisam pitala ko je taj čovjek. „A znaš li šta je najgore?“ upitao me muž. „Prije dva mjeseca tražio je još deset hiljada. Rekao je da mu treba za opremu. Danas sam saznao da je tim novcem planirao putovanje s tobom.“ Dejan je skočio i povikao da to nije istina.

Muž je izvadio još jedan telefon iz džepa. „Onda objasni ove poruke.“ Na ekranu su bile moje fotografije i razgovori koje sam vodila s Dejanom. Ali nisu to bile samo ljubavne poruke. Dejan je jednom prijatelju napisao: „Milica je potpuno poludjela za mnom. Ako uspijem, nagovoriće muža da uloži još novca.“ Osjetila sam mučninu. „Ti si znao da je Marko moj muž?“ upitala sam. Dejan je pokušao objasniti da je tek kasnije saznao. Marko je odmah pokazao poruku staru pet mjeseci u kojoj je Dejan napisao ime mog muža i spomenuo njegov posao. Tada sam razumjela da čovjek zbog kojeg sam ugrozila brak nije bio samo nevjeran tuđem povjerenju. Svjesno je održavao vezu sa mnom jer je očekivao finansijsku korist.
„Kako si došao do njegovih poruka?“ upitala sam muža. Marko je odgovorio da mu ih je prethodne večeri pokazala Dejanova bivša supruga. Ona je slučajno saznala za njegov plan kada je pokušavao od nje pozajmiti novac. Pronašla je razgovore na starom telefonu koji je ostao kod nje, a zatim kontaktirala Marka. „Nisam joj odmah vjerovao“, rekao je muž. „Onda mi je pokazala fotografije vas dvoje.“ Dejan se približio vratima, ali Marko mu je mirno rekao da ga neće zaustavljati. „Samo da znaš, danas sam pokrenuo postupak za povrat pozajmice. Imam ugovor i dokaze o uplatama.“ Dejan je pogledao mene, kao da očekuje pomoć. Prvi put nisam osjetila ništa osim gađenja.

Kada smo izašli iz salona, muž je krenuo prema automobilu. Potrčala sam za njim. „Marko, molim te, saslušaj me!“ Zaustavio se. „Slušam te šest mjeseci, Milice. Svake subote pričaš mi kako ti je bilo na masaži.“ Počela sam plakati i priznala da sam napravila strašnu grešku. Rekla sam da nisam znala za Dejanove planove, da sam mislila da me voli. Marko je dugo ćutao, a zatim odgovorio: „Možda nisi znala da te koristi, ali si znala da varaš mene.“ Nisam imala šta reći. Pitala sam ga zašto me ranije nije suočio s istinom. „Jer sam želio vidjeti hoćeš li sama prestati lagati. Svake subote nadao sam se da ćeš ostati kod kuće.“ Te riječi zaboljele su me više od bilo kakve uvrede.
Te večeri Marko je spakovao nekoliko kofera. Rekao mi je da odlazi kod brata i da mu je potreban mir. Nije vikao, nije razbijao stvari, nije me vrijeđao. Upravo me je njegova mirnoća najviše plašila. „Hoćeš li se vratiti?“ upitala sam. „Ne znam“, odgovorio je. Narednih sedmica pokušavala sam razgovarati s njim, ali nikada ga nisam pritiskala da mi oprosti. Dejan me je nekoliko puta zvao, tražeći da mu pomognem da izbjegne vraćanje novca. Blokirala sam njegov broj. Ubrzo se salon zatvorio, a Marko je preko suda nastavio tražiti svoju pozajmicu. Meni su ostali prazna kuća, stid i saznanje da sam izgubila čovjeka koji mi je godinama vjerovao.

Prošla je godina dana. Marko i ja smo se razveli. Nekoliko mjeseci poslije razvoda srela sam ga u prodavnici. Izgledao je odmornije nego posljednjih godina našeg braka. Razgovarali smo kratko, bez svađe i optužbi. Rekao mi je da je vratio dio novca, a ostatak još potražuje. Zatim mi je poželio sve najbolje i krenuo prema izlazu. Zaustavila sam ga i pitala ono što me je dugo mučilo: „Marko, jesi li me ikada prestao voljeti?“ Pogledao me i odgovorio: „Nisam prestao onog dana kada sam saznao za Dejana. Prestao sam vjerovati da naša ljubav tebi znači isto što i meni.“ Otišao je, a ja sam ostala nepomična između polica. Šest mjeseci sam svake subote odlazila drugom muškarcu da bih se osjećala voljeno. A tek kada sam izgubila muža, shvatila sam koliko je teško pronaći čovjeka koji te voli i onda kada mu više ne daješ razlog za to.






















