Ali naravno, nije sve bilo tako jednostavno kako sam zamišljala. On se zvao Dragan, imao je trideset devet godina, razveden je bio već pet godina i živio sam u kući na kraju našeg naselja. Ja sam tek završila srednju školu i mislila da sam dovoljno odrasla da znam šta želim. Kada bi dolazio da završi radove u kupatilu, namjerno sam se zadržavala u hodniku, izmišljala pitanja i čekala da mi se nasmije. Jednog popodneva zatekao me je samu i rekao: „Milena, znaš li ti koliko si opasna kad me tako gledaš?“ Pocrvenjela sam. Očekivala sam da će me poljubiti, ali on je spustio alat i ozbiljno dodao: „Prvo moraš znati jednu stvar o meni.“ Nisam mu dala da završi. Rekla sam da me njegova prošlost ne zanima. Danas znam da je to bila moja prva velika greška.
Počeli smo se viđati krišom. Vodio me je na večere u susjedni grad, kupovao mi cvijeće i govorio da nikada nije upoznao djevojku poput mene. Roditeljima sam pričala da izlazim s drugaricama. Majka je primijetila da se drugačije oblačim, a otac da stalno gledam u telefon. Jedne večeri Dragan me je odvezao kući i zaustavio automobil dvije ulice ranije. „Zašto ne smijemo stati ispred moje kuće?“ upitala sam. Odgovorio je da ne želi probleme s mojim roditeljima. Tada mi je to zvučalo razumno. Ipak, narednih dana počela sam primjećivati nešto čudno. Nikada me nije zvao nedjeljom, a petkom uveče uvijek je imao neki hitan posao. Kada bih ga pitala gdje je, govorio je da ga gušim.
Poslije tri mjeseca odlučila sam ga iznenaditi. Kupila sam kolač i otišla do njegove kuće bez najave. Na dvorištu je stajao automobil koji ranije nisam viđala. Pozvonila sam, ali niko nije otvarao. Već sam krenula kada se iz kuće začuo ženski smijeh. Potom je na vrata izašla žena mojih godina, u papučama i njegovoj majici. Pogledala me je zbunjeno. „Tražiš Dragana?“ upitala je. Nisam mogla progovoriti. „On je pod tušem. Ja sam njegova kćerka, Ana.“ Osjetila sam olakšanje, ali samo na trenutak. Ana me je pogledala pažljivije i rekla: „Čekaj, ti si ona djevojka iz poruka?“ Srce mi je počelo lupati. „Kakvih poruka?“ upitala sam. Ona je spustila pogled i odgovorila: „Bolje uđi. Moraš nešto vidjeti.“

U dnevnoj sobi pokazala mi je fotografije na kojima je Dragan stajao zagrljen sa ženom koju nikada nisam vidjela. Fotografije su bile snimljene prije samo mjesec dana. „To je moja majka“, rekla je Ana. „Oni nisu razvedeni. Prije pet godina su se razdvojili, ali su se pomirili prošlog ljeta.“ Sjela sam jer su mi noge otkazivale. Ana je nastavila: „Mama radi u inostranstvu i dolazi svakog drugog vikenda. Tata joj govori da radi prekovremeno.“ U tom trenutku Dragan je izašao iz kupatila. Kada me je ugledao pored svoje kćerke, zastao je kao ukopan. „Šta ti radiš ovdje?“ upitao je. Ana je ustala i rekla: „Tata, dosta je. Ili ćeš joj ti reći istinu ili ću ja pozvati mamu.“
Dragan je pokušao objasniti da njegov brak postoji samo na papiru. Govorio je da njegova žena zna da među njima više nema ljubavi. Međutim, Ana je izvadila telefon i pustila poruku koju joj je majka poslala tog jutra. Govorila je kako jedva čeka godišnjicu braka i zajedničko putovanje koje je Dragan obećao. Nisam mogla zaustaviti suze. „Zašto si mi lagao?“ upitala sam. On je prišao i pokušao me zagrliti, ali sam se odmakla. „Zato što sam znao da bi otišla“, odgovorio je. Ta rečenica me je pogodila više od samog saznanja da je oženjen. Shvatila sam da je svjesno odlučio da mi oduzme pravo da sama izaberem želim li takvu vezu. Izašla sam bez riječi.

Narednih dana nije prestajao zvati. Dolazio je pred našu kuću, ostavljao cvijeće i slao poruke kako će se razvesti zbog mene. Jedne večeri otac ga je zatekao ispred kapije. Mislila sam da će nastati strašna svađa, ali otac ga je samo upitao: „Koliko godina ima tvoja kćerka?“ Dragan je ćutao. „Moja ima osamnaest. Ako već nisi znao poštovati svoju ženu, mogao si barem poštovati moje dijete.“ Nakon toga mu je rekao da više ne dolazi. Prvi put nisam osjećala potrebu da branim Dragana. Te noći sve sam priznala majci. Nije me grdila. Samo je rekla da ljubav ne treba da počinje skrivanjem, niti da se održava lažima.
Mjesec dana kasnije srela sam Anu u gradu. Prišla mi je i zahvalila što sam otišla tog dana. Ispričala mi je da je majci konačno rekla istinu. Njeni roditelji su se razišli, a Dragan se odselio. „Znaš šta je najgore?“ upitala me je. „Rekao je mami da si ga ti jurila i da između vas nije bilo ničega.“ Osjetila sam stari bijes, ali nisam željela ponovo ulaziti u njegove laži. Pokazala sam Ani poruke koje sam sačuvala. Pročitala ih je, uzdahnula i rekla da joj je sada sve jasno. Rastale smo se bez mržnje, dvije mlade žene koje je isti čovjek razočarao na različite načine.

Danas imam dvadeset pet godina i već tri godine sam u sretnom braku. Moj muž je samo dvije godine stariji od mene, ali to nije razlog zbog kojeg sam ga izabrala. Izabrala sam ga jer se nikada nisam morala pitati gdje je, s kim je i zašto krije telefon. Dragana sam posljednji put vidjela prije godinu dana, u prodavnici. Bio je s djevojkom koja je izgledala jedva punoljetno. Kada me je prepoznao, okrenuo je glavu. Djevojka me je radoznalo pogledala, a ja sam samo nastavila prema izlazu. Nisam znala šta joj je ispričao niti sam željela nagađati. Sa osamnaest godina vjerovala sam da me stariji muškarac voli zato što sam posebna. Sa dvadeset pet znam da godine same po sebi nisu problem. Problem je čovjek koji mladost druge osobe koristi kao priliku da sakrije istinu. A najveća ljubav koju sam tada mogla sebi pružiti bila je da odem.






















