Oglasi - Advertisement

„SAČEKAJTE! VI STE ŽENA KOJU MOJA MAJKA POKUŠAVA DA MI NAMJESTI VEĆ MJESEC DANA!“ rekao je nepoznati muškarac, još uvijek se smijući. Stajala sam pored otvorenih vrata automobila, crvena kao paprika. „Molim? Vaša majka?“ upitala sam. „Zovete se Jelena, imate trideset četiri godine i radite u računovodstvu?“ Zapanjeno sam klimnula glavom. „A vi ste?“ „Nikola. Sin gospođe Dragice, vaše nove komšinice.“ Tada mi je sve postalo jasno. Dragica me je posljednjih nedjelja stalno ispitivala imam li momka, jesam li razvedena i planiram li porodicu. Čak mi je pokazivala fotografije svog sina, ali nikada nisam obraćala pažnju. A sada sam tom istom čovjeku slučajno sjela u krilo na parkingu.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

„Ovo je toliko neprijatno da bih najradije propala u zemlju“, rekla sam. Nikola je izašao iz automobila i pružio mi ruku. Bio je visok, uredno obučen i imao je osmijeh koji me je još više zbunjivao. „Ako će vam biti lakše, možemo se praviti da smo se upoznali normalno“, predložio je. Nasmijala sam se prvi put tog jutra. „A kako izgleda normalno upoznavanje?“ „Recimo, kafa poslije posla.“ Pogledala sam na sat. Već sam kasnila. Dala sam mu broj telefona, više iz pristojnosti nego iz želje za sastankom, i otrčala do svog automobila. Nisam ni slutila da će mi taj slučajni susret za samo nekoliko dana potpuno zakomplikovati život.

Nikola me je pozvao iste večeri. Dogovorili smo se da se nađemo u malom restoranu blizu moje zgrade. Bio je duhovit, pažljiv i djelovao je kao muškarac koji zna šta želi. Rekao mi je da ima trideset osam godina, da vodi privatnu firmu i da se prije dvije godine razveo. „Zašto?“ upitala sam. „Nismo željeli iste stvari“, odgovorio je kratko. Nisam insistirala. Međutim, kada sam se vratila kući, ispred ulaza me je čekala Dragica. „Čujem da ste se upoznali!“ rekla je oduševljeno. „Nikola mi je sve ispričao.“ Pokušala sam se nasmijati, ali ona me je uhvatila za ruku. „Samo da znaš, on je divan čovjek. Nemoj ga pustiti da ti pobjegne kao ona prethodna.“

Narednih nedjelja Nikola i ja počeli smo redovno da se viđamo. Sve je djelovalo savršeno, osim jedne stvari. Njegova majka bila je uključena u gotovo svaki naš dogovor. Ako bismo otišli na večeru, zvala ga je da pita gdje smo. Ako bih ga pozvala kod sebe, pojavljivala se s kolačima. Jednom je čak predložila da zajedno provedemo vikend na Zlatiboru, ali je dodala da će i ona poći jer tamo poznaje vlasnika apartmana. Nikola se samo nasmijao. „Takva je moja mama, navikni se.“ Počela sam osjećati nelagodu. Imala sam trideset četiri godine i nisam željela vezu u kojoj će nečija majka odlučivati kada ćemo se viđati.

Pravi problem nastao je kada me je Dragica jednog jutra pozvala na kafu. Čim sam sjela, izvadila je fasciklu s fotografijama stanova. „Razmišljala sam da vam kupim stan kada se vjenčate“, rekla je. Zamalo sam se zagrcnula. „Kada se vjenčamo? Gospođo Dragice, Nikola i ja se poznajemo tek mjesec dana!“ Ona je odmahnula rukom. „U vašim godinama nema vremena za čekanje.“ Zatim je dodala da očekuje da poslije vjenčanja što prije dobijemo dijete. Ustala sam i rekla da ne želim razgovarati o tome. Dragica se uvrijedila. „Znaš li koliko bi žena bilo srećno da je na tvom mjestu?“ Odgovorila sam da nisam došla na razgovor za posao, nego na kafu.

Te večeri sve sam ispričala Nikoli. Očekivala sam da će razumjeti, ali on se naljutio. „Mama ti je samo željela dobro!“ povikao je. „Ne, Nikola. Tvoja majka planira naš brak, djecu i mjesto stanovanja, a mi se još upoznajemo!“ Tada je izgovorio nešto što me je potpuno šokiralo. „Moja bivša žena je isto tako reagovala. Zato smo se i razveli.“ Pogledala sam ga. „Zbog tvoje majke?“ Dugo je ćutao, a zatim priznao da je njegova bivša supruga insistirala da žive odvojeno od Dragice i da se ona ne miješa u njihove odluke. Nikola je odbio. „Mama je mnogo učinila za mene“, pravdao se. „Ne mogu joj sada okrenuti leđa.“

Tada sam shvatila da nisam upoznala samo muškarca koji mi se dopada, nego i problem zbog kojeg je već propao jedan brak. Rekla sam Nikoli da ga volim upoznavati, ali da ne želim nastaviti vezu ako ne može postaviti granice svojoj majci. Nije me zaustavio kada sam otišla. Tri dana se nismo čuli. Četvrtog dana pojavio se ispred moje zgrade, bez Dragice i bez velikih obećanja. „Razgovarao sam s bivšom ženom“, rekao je. „Prvi put sam je zaista saslušao. Shvatio sam koliko sam joj puta govorio da pretjeruje.“ Priznao je da mu je teško suprotstaviti se majci, ali da želi naučiti donositi sopstvene odluke. Rekla sam mu da riječi nisu dovoljne.

Prošlo je deset mjeseci. Nikola i ja smo i dalje zajedno, ali ne živimo zajedno i ne žurimo s vjenčanjem. Dragica se u početku ljutila što više ne zna svaki naš korak. Međutim, Nikola joj je jasno rekao da naš odnos nije njen projekat. Nedavno smo bili na porodičnom ručku kada me je ponovo upitala kada planiramo svadbu. Prije nego što sam stigla odgovoriti, Nikola je rekao: „Mama, kada budemo imali nešto da saopštimo, reći ćemo ti.“ Pogledala sam ga i nasmiješila se. Poslije ručka smo prošli pored istog parkinga na kojem smo se upoznali. Nikola je otvorio vrata automobila i kroz smijeh upitao: „Hoćete li opet pogriješiti vozilo?“ Zagrlila sam ga i odgovorila: „Auto možda jesam pogriješila, ali sada bar znam da ne smijem pogriješiti čovjeka s kojim ću provesti život.“