Priča o ljubavi i borbi: Dan i Babs Izzett
U današnjem svijetu, teškoće vezane za zdravstvene probleme često postaju izvor stida i izolacije. Ovo je osobito tačno u slučaju rijetkih i stigmatiziranih bolesti kao što je guba. Ova bolest, koja se često previđa i o kojoj se malo zna, nosi težak emotivni teret za one koji su pogođeni, a posebno za njihove najbliže. Ovo je priča bračnog para, Danu i Babs Izzett, iz Engleske, koji su se suočili s ovom teškom bolešću s nevjerojatnom hrabrošću i podrškom jedno drugom. Njihova priča započela je 1967. godine, a traje do danas, dajući nam uvid u izazove koje je donijela ova bolest.
Dan, sada 75 godina star, i njegova supruga Babs, 77 godina, žive u ruralnoj Engleskoj, blizu Tentona. Njihova borba s gubom, koja se smatra jednom od najstigmaših i najraširenijih bolesti, duboko je utjecala na njihove živote. Guba je zarazna bolest uzrokovana bakterijom Mycobacterium leprae, koja uzrokuje oštećenje kože, živaca i drugih dijelova tijela. Iako se Dan prvi put susreo sa simptomima dok je bio mlad u Zimbabveu, njegova borba je tek počela kada su mu postavili dijagnozu. Njegova iskustva su svjedočanstvo o snazi ljudskog duha, ali također otkrivaju i tamnu stranu stigmatizacije koju donosi ovakva bolest.
Tijekom medicinskog pregleda za vojnu službu, liječnici su primijetili smeđe mrlje na Danovim leđima, što je označilo početak njegove borbe protiv gube. Godina 1967. bila je presudna, kada su mu postavili dijagnozu. U trenutku kada mu je rečeno o njegovom stanju, Dan nije bio svjestan ozbiljnosti situacije. Nakon što je izašao iz vojske, tražio je pomoć dermatologa, koji je pogrešno dijagnosticirao gljivičnu infekciju i propisao lokalno liječenje. Dan je nastavio sa životom, nesvjestan da se suočava s bolešću koja će značajno promijeniti njegov život. Ova početna greška u dijagnozi nije bila neobična; mnogi zdravstveni radnici su često neinformisani o simptomima gube, što dovodi do kašnjenja u liječenju i dodatne patnje ljudi koji obolijevaju.
Ubrzo nakon dijagnoze, Dan je upoznao Babs, koja je postala ljubav njegovog života. Njihov brak 1970. godine donio je mnogo sreće, ali i značajnih izazova. Nakon vjenčanja, Dan se suočio s ozbiljnim osipom koji se proširio po cijelom tijelu. Njihovo prvo pogrešno shvatanje bilo je da se radi o sifilisu, ali terapija nije donijela poboljšanje. U trenutku kada su saznali za pravu prirodu Danove bolesti, njihovi životi su se drastično promijenili. Stigmatizacija gube, koja je duboko ukorijenjena u društvenoj svijesti, dodatno je otežala njihovu situaciju. Par se suočio s dilemom: otkriti svoju dijagnozu i riskirati društvenu osudu ili se povući u izolaciju od svijeta.
Dan je opisao trenutak kada je saznao za svoju dijagnozu kao jedan od najtežih u svom životu. “Pozvali su me u Ministarstvo zdravstva u Harareu, gdje sam dobio dijagnozu. U tom trenutku nisam bio svjestan njezinih implikacija,” prisjeća se. Prenošenje te vijesti Babsu nije bilo lako, ali ona ga je podržala, obećavši da će zajedno proći kroz sve izazove. Iako su imali dvoje djece i šestero unučadi, stigmatizacija zbog gube ih je natjerala da se povuku iz društvenog života i skrivaju svoju borbu, što je dovelo do dodatnog stresa i emocionalnih problema unutar porodice.
Više od 28 godina, Dan i Babs su živjeli u strahu od društvene isključenosti. Njihova odluka da ne otkrivaju dijagnozu bila je vođena strahom od stigmatizacije i neprihvatanja. Unatoč medicinskim savjetima da bi im otvorenost mogla pomoći u borbi protiv stigme, par je odlučio ostati u sjeni. Ovaj strah od otkrivanja njihove borbe bio je podstaknut i raznim pričama o ljudima koji su izgubili prijatelje i bili odbijeni od strane porodice zbog predrasuda vezanih za gubu. Iako je Dan nastavio s liječenjem, osjećao je nelagodu zbog svoje bolesti, a strah od socijalne isključenosti bio je konstantan, s vremenom postajući sve teži teret.
Međutim, situacija se promijenila kada je Babs, tokom svoje druge trudnoće, počela pokazivati simptome slične Danovim. Liječnik je potvrdio njihove najdublje strahove – i ona je bila zaražena gubom. Ovo otkriće je dodatno zakompliciralo njihove živote, ali su oboje bili odlučni da zadrže privid normalnosti. Njihova tajna postala je teret koji su nosili više od tri decenije, sve do 1999. godine kada su odlučili prekinuti šutnju i javno progovoriti o svojoj borbi. Taj hrabri korak bio je katarza za njih oboje, iako je nosio rizik od potencijalne osude društva.
Njihova hrabrost da progovore o svojoj bolesti inspirisala je mnoge. Dan i Babs su putovali u više od 20 zemalja, dijeleći svoje priče i boreći se za podizanje svijesti o gubi i njenim posljedicama. Ova bolest, poznata i kao Hansenova bolest, često izaziva strah i predrasude u društvu, dok su stvarne informacije o njoj nedovoljno poznate. Njihov cilj bio je promijeniti percepciju o gubi, ističući da se ne prenosi lako i da ljudi koji pate od ove bolesti zaslužuju podršku i razumijevanje. Na svojim putovanjima, često su se susretali s ljudima koji su imali slična iskustva, čime su dodatno učvrstili svoju misiju da šire svijest i obrazovanje o ovoj bolesti.
Na kraju, priča Danu i Babs Izzett nije samo priča o borbi s bolešću; to je priča o ljubavi, podršci i hrabrosti. Njihovo iskustvo pokazuje koliko je važno razumijevanje i prihvaćanje, te koliko jake veze mogu preživjeti i u najtežim okolnostima. Oni su primjer kako ljubav može pobijediti sve prepreke, uključujući i one koje postavlja društvo. Njihovo putovanje je poziv za sve nas da se borimo protiv stigmatizacije i predrasuda, te da pružimo ruku podrške onima koji se suočavaju s ovim izazovima. U svijetu gdje je razumevanje često nedovoljno, priča Danu i Babs služi kao svjetionik nade i inspiracije za sve, podsjećajući nas na snagu ljudskih odnosa u teškim vremenima.
