„Izgleda da se opet srećemo u nezgodnom trenutku!“, rekao je Aleksandar, muškarac s kojim sam prethodnog dana imala poslovni sastanak. Stajala sam u vodi do ramena, crvena od stida, dok su se ljudi oko bazena okretali prema meni. „Molim vas, nemojte me gledati!“, izgovorila sam. Aleksandar se odmah okrenuo prema spasiocu. „Dajte mi veliki peškir i zamolite ljude da se udalje.“ Zatim je stao ispred mene, zaklanjajući pogled radoznalih kupača. „Ne brinite, neću se okretati“, rekao je. Spasilac mi je pružio peškir, a ja sam se nekako izvukla iz vode i umotala. Međutim, kada sam podigla pogled, ugledala sam ženu koja je stajala nekoliko metara dalje i snimala me telefonom.
„Gospođo, prestanite da snimate!“, povikao je Aleksandar. Žena je spustila telefon i podrugljivo se nasmijala. „Šta je, zabranjeno je snimati na bazenu?“ Tada sam je prepoznala. Bila je to Sandra, supruga direktora firme s kojom sam pokušavala dogovoriti veliki poslovni ugovor. Prije nekoliko mjeseci upoznale smo se na jednoj proslavi i od prvog trenutka nije me podnosila. „Sandra, molim te, obriši snimak“, rekla sam. Pogledala me je i odgovorila: „Zašto? Pa sama si napravila predstavu!“ Aleksandar je pozvao upravnika bazena, a ja sam, drhteći od poniženja, otišla u svlačionicu. Mislila sam da je najgore završeno, ali tada mi je zazvonio telefon.
Zvala me je prijateljica Milena, s kojom sam došla na bazen. „Jelena, nemoj izlaziti!“, rekla je uznemireno. „Sandra je upravo poslala snimak u našu zajedničku grupu!“ Osjetila sam kako mi se stomak steže. U grupi su bile žene iz poslovnog udruženja, među njima i nekoliko mojih klijentkinja. Uz snimak je napisala: „Evo kako neke žene privlače pažnju poslovnih partnera.“ Nisam mogla vjerovati koliko daleko je spremna otići. Već sljedećeg trenutka počele su stizati poruke. Neke žene pitale su jesam li dobro, dok su druge slale podrugljive komentare. Sjela sam na klupu i zaplakala. Godinama sam gradila posao, a sada me je neko pokušavao poniziti zbog nezgode na bazenu.

Kada sam konačno izašla iz svlačionice, Aleksandar me je čekao kod recepcije. „Znam šta se dogodilo“, rekao je. „Milena mi je pokazala poruke.“ Pokušala sam objasniti da nisam namjerno izazvala incident, ali me je prekinuo. „Jelena, ne morate mi ništa objašnjavati. Vidio sam šta se dogodilo.“ Zatim je dodao da je uprava bazena razgovarala sa Sandrom i zatražila da prestane uznemiravati goste. Međutim, snimak se već proširio. „Moj poslovni ugovor je propao“, rekla sam očajno. Aleksandar se iznenadio. „Zašto bi propao?“ „Zato što vaš direktor poznaje Sandrinog muža. Sigurno će svi pričati o meni.“ On me je pogledao ozbiljno. „Poslovne odluke donosimo na osnovu vašeg rada, a ne nečijeg ogovaranja.“
Sutradan sam ipak dobila poziv iz Aleksandrove firme. Zamolili su me da dođem na sastanak u deset sati. Bila sam uvjerena da žele otkazati saradnju. Kada sam ušla u salu, tamo su sjedili Aleksandar, direktor i žena koju nisam poznavala. Direktor je odmah spomenuo snimak. „Gospođo Jelena, saznali smo šta se dogodilo na bazenu.“ Osjetila sam kako mi lice gori. Međutim, nastavio je: „Želimo da znate da takvo ponašanje smatramo neprihvatljivim.“ Žena se predstavila kao pravna savjetnica firme. Objasnila je da javno ponižavanje i dijeljenje takvog snimka bez pristanka mogu imati pravne posljedice. Prvi put nakon incidenta osjetila sam olakšanje.

Ipak, Sandra nije odustajala. Dva dana kasnije pozvala me je i rekla da sam joj napravila probleme jer je njen muž saznao šta je uradila. „Zbog tebe me svi osuđuju!“, vikala je. Nisam mogla vjerovati da mene krivi za svoje postupke. „Sandra, ti si snimala ženu koja se našla u neprijatnoj situaciji. Ja nisam ništa uradila protiv tebe.“ Odgovorila je da sam mogla sve okrenuti na šalu. „Da se tebi dogodilo isto, da li bi ti bilo smiješno?“ upitala sam. Nije odgovorila. Rekla sam joj da ne želim više razgovarati i prekinula poziv. Milena mi je savjetovala da sačuvam poruke i dokaze o objavljivanju snimka, što sam i učinila.
Narednih sedmica nastavila sam raditi. Ugovor s Aleksandrovom firmom je potpisan, a saradnja je krenula bolje nego što sam očekivala. Jednog dana pozvao me je na kafu poslije sastanka. „Moram vam nešto priznati“, rekao je. Pomislila sam da postoji problem s poslom. Međutim, nasmijao se i dodao: „Kada sam vas prvi put upoznao, djelovali ste kao žena koju ništa ne može izbaciti iz ravnoteže. A onda sam vas sreo na bazenu.“ Počela sam se smijati. „Vjerujte, tog dana sam poželjela nestati!“ Aleksandar je rekao da ga nije impresionirala nezgoda, nego način na koji sam nastavila raditi uprkos poniženju. Razgovarali smo gotovo dva sata, prvi put bez poslovnih tema.

Prošlo je šest mjeseci. Sandra je na kraju uklonila snimak i uputila mi pisano izvinjenje nakon što sam potražila pravni savjet. Aleksandar i ja smo u međuvremenu počeli izlaziti, ali smo jasno odvojili privatni odnos od poslovne saradnje. Nedavno me je pozvao da ponovo odemo na bazen. Pogledala sam ga i prasnula u smijeh. „Nema šanse da se opet spustim niz onaj tobogan!“ On je odgovorio: „Onda ćemo samo popiti kafu.“ Pristala sam. Kada smo stigli, spasilac me je prepoznao i kroz smijeh pitao želim li peškir unaprijed. Ovog puta nasmijala sam se zajedno s njim. Shvatila sam da jedna neprijatna nezgoda ne mora obilježiti čovjeka. Mnogo više govori o onima koji tuđu sramotu koriste da bi se zabavili. A meni je taj dan, uprkos svemu, donio nešto što nisam očekivala — čovjeka koji me nije ismijao kada sam bila najranjivija.






















